Život bez udova, ali s krilima vjere
Kada govorimo o Domovinskom ratu, često se fokusiramo na povijesne datume, vojne strategije i političke odluke. No, prava, opipljiva povijest upisana je u sudbine živih ljudi koji i danas hodaju – ili se kotrljaju – među nama.
Upravo takvu, potresnu i duboko inspirativnu ljudsku priču donosi dokumentarni film “14 prepreka”, za koji sam napisao scenarij i režirao.
Ovaj film nije samo puko bilježenje prošlosti, on je snažno svjedočanstvo o tome kako čista vjera u Boga i ljubav prema domovini mogu nadvladati nezamislive fizičke i duhovne lomove.
Iza kamere stao sam s jasnim ciljem: prenijeti istinu koja se ne uči uvijek u školama, i to kroz lik i djelo svog suborca, stopostotnog hrvatskog ratnog vojnog invalida prve skupine, Marijana Almaša. Njegova priča ostavlja bez daha i tjera na duboko preispitivanje vlastitog života.
Heroj iz Bogdanovaca koji je pobijedio mrak
Marijan Almaš Kiso, rođeni Vukovarac, branio je domovinu na prvoj crti u Bogdanovcima. Tamo je 9. rujna 1991. godine, uslijed žestokog minobacačkog napada, pretrpio stravična stradavanja. Preživio je, ali je iz rata izašao bez obje noge i bez jedne ruke. Suočiti se s takvom stvarnošću u dvadesetim godinama života za mnoge bi značilo potonuće u doživotnu gorčinu i očaj.
No, tu započinje Marijanov stvarni hod po mukama, koji u filmu postaje lekcija iz kršćanske nade.
Film vjerno prikazuje kako izgleda jedan običan dan čovjeka s tako teškim invaliditetom, ali umjesto depresije, s ekrana pršti nevjerojatna vedrina. Marijan kroz smijeh poručuje da se on kotrlja dok drugi hodaju, a njegova snaga ne dolazi iz ljudskih izvora.
On sam priznaje da je preokret nastao kada je u kolicima istinski spoznao vjeru u Boga i dopustio Isusu Kristu da mu vrati smisao života. Iz tog duhovnog izvora rodio se i njegov pjesnički talent, pa je ovaj heroj danas prepoznat i kao autor zbirki pjesama koje slave Vukovar, Bogdanovce i vjeru.
Simbolika križnog puta u Aljmašu
Naslov filma “14 prepreka” nosi duboku višeslojnu simboliku. S jedne strane, to su svakodnevne fizičke barijere s kojima se Marijan susreće u svijetu koji nije krojen za ljude u kolicima.
S druge strane, to je izravna poveznica s 14 postaja Isusovog križnog puta. Središnji, iznimno emotivan motiv dokumentarca vrti se oko Marijanove velike, a ljudski gledano neostvarive želje – da se u svojim kolicima uspne uz strmu betoniranu stazu do vrha brda iznad Svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu, gdje se nalazi veliki križ.
Razgovori s aljmaškim župnikom i kadrovi tog strmog uspona zorno prikazuju čovjeka koji, iako nema udove, ima krila vjere. Ta staza postaje slika života svakog kršćanina i svakog branitelja koji je prošao svoj vlastiti Veliki petak, ali čvrsto vjeruje u uskrsnuće.
koristim ove motive kako bi gledatelju posvijestio da patnja, kada se sjedini s Kristovom žrtvom, prestaje biti prokletstvo i postaje blagoslov i putokaz drugima.
Svjedočanstvo za mlade i zalog budućnosti
“14 prepreka” je film koji se ne gleda samo očima, već prvenstveno srcem. On dolazi kao melem na rane u vremenima kada se vrijednosti Domovinskog rata često pokušavaju marginalizirati ili prikazati u sivim tonovima.
Marijan Almaš pred kamerama svjedoči istinu bez imalo mržnje ili želje za osvetom. Njegova jedina želja je prenijeti mladim generacijama istinu o cijeni slobode, ali i pokazati im da život ima smisla i onda kada nam uzme gotovo sve.
Ovo filmsko ostvarenje nije samo braniteljski film, već djelo kršćanske evangelizacije.
Ono nas uči da prava sloboda ne dolazi od zdravog tijela, nego od oslobođene duše koja ljubi Boga i svoju grudu. Kada se ugase svjetla nakon projekcije, gledatelju ostaje jasna poruka: ako čovjek bez dvije noge i jedne ruke može svakodnevno svjedočiti Božju ljubav s osmijehom na licu, koje je naše opravdanje za kuknjavu?
U svrhu promocije filma na svjetskim festivalima, napravio sam i glazbeni spot i pjesmu koja se koristila u filmu. Tekst je na engleskom jeziku.
Odgovori