Između kapitalizacije intimnosti, psihološke potvrde i gubitka svetog
Društvene mreže u satima scrollanja često nalikuju na pažljivo izrežirani vizualni muzej ljudske svakodnevice. No, jedan poseban motiv izaziva podijeljene emocije: trudnički trbuh u punom sjaju, fotografiran iz svih mogućih kutova, pri različitim osvjetljenjima i u nedoglednim serijama objava.
Posebno se u toj praksi ističu fitness influenserice i zvijezde koje vježbaju i često pokazuju svoja isklesana tijela. Žene koje su do jučer gradile svoj profil na čeličnim trbušnjacima, režimima prehrane i rigidnoj kontroli nad vlastitim tijelom, preko noći mijenjaju narativ. Odjednom je u prvom planu isti taj trbuh, ali u potpuno novoj ulozi, praćen karakterističnim, gotovo ritualnim pokretima: dlanom koji nježno obujmljuje donji dio trbuha ili scenom u kojoj partner teatralno naslanja glavu i ljubi kožu u kadru koji odiše pažljivo namještenom intimnošću.
Pitanje koje mnogi promatrači u sebi tiho postave, a ponekad i naglas komentiraju, jest jednostavno: čemu tolika potreba za javnim izlaganjem i dramatičnim scenarijem?
Kako bismo razumjeli ovaj fenomen, moramo skinuti slojeve površnog zgražanja ili slijepe podrške te pogledati dublje u psihološku, sociološku i duhovnu strukturu današnjeg digitalnog doba.
Sa sociološkog stajališta, Instagram je platforma izgrađena na kapitalizaciji osobnog identiteta.
Francuski sociolog Shoshana Zuboff u svom radu o kapitalizmu nadzora objašnjava kako se ljudsko iskustvo na mreži pretvara u besplatni sirovi materijal za komercijalne prakse. Fitness influenserice ne prodaju samo vježbe ili proteine; one prodaju vlastito tijelo kao dokaz rada, discipline i uspjeha. Kada nastupi trudnoća, tijelo prolazi kroz najradikalniju transformaciju koju žena može doživjeti.
U klasičnom svijetu to bi značilo pauzu u radu ili povlačenje iz javnosti. U svijetu društvenih mreža, gdje algoritam nemilosrdno kažnjava odsutnost, trudnoća postaje savršen novi sadržajni val. Rebrendiranje iz fitness ikone u majčinsku figuru omogućuje nastavak monetizacije, ali ovaj put kroz novu demografsku skupinu.
Koreografija koja prati te objave, od čuvenog dodira rukom do uključenja partnera, ima jasnu vizualnu svrhu. Ruka na trbuhu signalizira javnosti da se ne radi o nadutosti ili dobivanju na težini, već o trudnoći — to je vizualni pečat koji tijelu vraća društveno prihvaćen status. Kod fitness influenserica to ima i dodatnu težinu jer pokazuje da je tijelo i dalje pod kontrolom.
S psihološke strane kreatora sadržaja, pozadina je kompleksna.
Trudnoća donosi razdoblje velike nesigurnosti, gubitka kontrole nad vlastitim izgledom i emocionalne osjetljivosti. Američki psihoanalitičar Donald Winnicott pisao je o pojmu “primarne majčinske obuzetosti”, stanju u kojem je žena prirodno usmjerena prema unutra i prema djetetu.
Međutim, u digitalnom dobu ta se unutarnja obuzetost eksternalizira. Konstantno fotografiranje i dijeljenje slika može funkcionirati kao obrambeni mehanizam.
Kroz lajkove i potvrdu publike, žena dobiva vanjsku validaciju koja joj govori da je i dalje privlačna i uspješna. Teatralni dodiri i partnerovi poljepci u kadru ujedno su i pokušaj stvaranja javnog spomenika vlastitoj sreći, način da se intimni i strašni trenuci transformacije učine sigurnima kroz estetizaciju.
Ovdje se prirodno otvara i teološka, odnosno duhovna dimenzija problema.
Iz kršćanske i vjerničke perspektive, ljudsko tijelo, a osobito tijelo žene u kojem se začinje novi život, nije samo biološki proces niti estetski projekt, već hram Duha Svetoga i mjesto gdje se događa jedno od najdubljih otajstava Božjeg stvaranja.
U kršćanskoj predaji i antropologiji od davnina postoji snažna svijest o potrebi za skrovitošću, poniznošću i zaštitom onoga što je sveto.
Pojam skrovitosti ovdje nije poziv na sram ili skrivanje u negativnom smislu, nego izraz poštovanja prema intimi.
Biblijski izvještaji pokazuju da su se najvažniji događaji povijesti spasenja dogodili u tišini. Marijino začeće i sam čin rođenja u Betlehemu ostali su obavijeni tišinom i čuvanjem u srcu — Evanđelje po Luki navodi kako je Marija “pohranjivala sve te događaje i prebirala ih u svome srcu” (Lk 2,19). Djevica Marija ne pravi spektakl od svog stanja.
Kada se svaka faza trudnoće pretvara u svakodnevni performans i traženje digitalnog pljeska, teološki gledano dolazi do zamjene teza: umjesto predanja Božjoj providnosti i građenja unutarnjeg mira obitelji, traži se sigurnost u reakcijama nepoznatih ljudi.
Postavlja se pitanje namjere srca — slavi li se Stvoritelj koji je darovao život ili se vlastiti ego stavlja u centar pažnje koristeći darovani život kao rekvizit?
Svijet doista neće propasti ako žena na devet mjeseci utihne na društvenim mrežama i to vrijeme daruje Bogu, vlastitom miru i svojoj obitelji.
Ipak, s druge strane ekrana nalazi se publika, i tu nastaje kratki spoj koji izaziva iritaciju. Zašto nekoga smeta tuđa sreća?
Iritacija rijetko dolazi iz mržnje prema samom činu stvaranja života. Njemački filozof Theodor Adorno u svojoj analizi kulturne industrije upozoravao je na to kako masovna kultura pretvara iskrene ljudske emocije u standardizirane robove.
Kada se najintimniji obiteljski trenuci pretvore u repetitivni performans s jasnom estetskom šablonom, publika podsvjesno osjeća neautentičnost. Dodir ruke, koji bi u privatnosti spavaće sobe bio dirljiv čin ljubavi, pred objektivom fotoaparata s namještenim svjetlom postaje proizvod. Ta vrsta performativne intimnosti kod promatrača izaziva emotivni zamor.
Dodatno, stvara se neprirodan pritisak na obične žene.
Fitness influenserice i u trudnoći često zadržavaju besprijekoran ten, stilizirane odjevne kombinacije i kontrolirani prirast težine, stvarajući iluziju da je trudnoća samo još jedan estetski projekt. Za žene koje prolaze kroz mučnine, dijagnoze ili promjene tijela koje ne izgledaju kao s naslovnice, takav nerealni prikaz može djelovati otuđujuće.
Ne smije se zaboraviti ni osjetljivost onih koji se bore s neplodnošću, kojima neumorno bombardiranje savršenim trudničkim trbuščićima predstavlja svakodnevnu emotivnu ranu.
S druge strane, pošteno je sagledati i argumente u korist ovog trenda.
Desetljećima je trudničko tijelo u javnom prostoru bilo skrivalo, smatralo se nečim što treba pokriti širokom odjećom i povući u privatnost dok ne prođe. Sociološka istraživanja ženskog pokreta pokazuju da se mlađe generacije kroz društvene mreže bore za pravo da svoje tijelo u svim fazama proglase lijepim i vrijednim pokazivanja. U tom kontekstu, ponosno izlaganje trbuha može se tumačiti kao čin oslobođenja od starih tabua i slavljenje ženske snage. Pokazivanje partnera koji sudjeluje u tom procesu također šalje poruku o zajedništvu i ravnopravnosti u roditeljstvu, što je u teoriji pozitivan društveni pomak. Dijeljenje radosne vijesti s bližnijima u osnovi je duboko kršćanski i ljudski čin slavljenja života.
Zaključujemo, da nije problem javno pokazati trudnički trbuh i radovati se tome, ali je svakako problem konsantno izlaganje putem društvenih mreža. S kojim ciljem guramo svih devet mjeseci u prvi plan i bombardiramo ekran?
Mnogi marketinški stručnjaci upozoravaju na takozvano “silovanje medija” bez potrebe. Doziranje, cilj, svrha, dublja priča, poanta, kontekst…, postoji li plan što točno radimo ili? Slikanje radi slikanja, da sebi i drugima dokažemo da smo i dalje zgodni zamara. U redu je ako educiramo ili bilo što drugo što koristi, ali ako smo samo okreniti sebi, takozvani “vidi me” look, potpuno smo promašili metu. Pokazujemo dozu neukusa, nezrelosti, pomanjaknja pouzdanja ali u konačnici i dozu besramnosti. Je li slijedeći potez snimati porod live uz poziranje ili negdje ipak podvlačimo crtu?
Na kraju, konstantno naslikavanje trudničkih trbuha na Instagramu ostaje ogledalo vremena u kojem živimo. Ono obuhvaća iskonsku ljudsku potrebu za dijeljenjem najvažnijih životnih trenutaka, ali je istovremeno duboko isprepleteno s logikom društvenih mreža gdje se sve, pa i sam postanak života, pakira u privlačan vizualni format.
Iritacija koju mnogi osjećaju nije usmjerena protiv trudnoće, nego protiv dojma da je iskrena ljudska emocija postala rekvizit u utrci za pažnjom.
Dok god granica između stvarnog života i scenarija za društvene mreže ostaje zamagljena, trudnički trbuh na Instagramu ostat će tema koja istovremeno fascinira, inspirira i provocira.
Odgovori