Starinski hollywoodski klasici često znaju privući publiku svojom čednošću i izbjegavanjem suvremenih vulgarnosti, no kada se u središte radnje postavi svećenik i crkvena zajednica, katolički i domoljubni gledatelji s pravom postavljaju pitanje – je li to priča za nas? Film The Little Minister (Mali župnik) iz 1934. godine, nastao prema istoimenom romanu škotskoga pisca Jamesa M. Barrieja, upravo je takvo djelo koje nudi divnu vizualnu estetiku, ali i određene zamke koje traže budnost.
Radnja nas vodi u zabačeno škotsko selo Thrums 1840-ih godina, kamo stiže mladi, izrazito ozbiljan i čestit prezbiterijanski svećenik Gavin Dishart. Njegov život se mijenja korijenski kada upozna živahnu i neukrotivu djevojku koja se lažno predstavlja kao slobodna ciganka, a zapravo se radi o plemkinji Babbie koja bježi od krutih društvenih stega i sudjeluje u radničkim nemirima. Dok se mladi duhovnik bori između svoje dužnosti prema Bogu, poštovanja prema majci i iznenadne ljubavi prema buntovnoj djevojci, zajednica se uskomešala u osudama i predrasudama. Opširnije na Wikipedia.
Iako film obiluje tradicionalnim moralom u kojem nema ni traga modernoj razvratnosti, golotinji ili prostačkim izričajima, on nije bezuvjetno kršćanski film. Na što pripaziti? Iako institucija svećenštva i sama molitva u trenucima najveće životne krize imaju svoje dostojanstvo, scenarij povremeno naginje blagoj satiri usmjerenoj prema uskogrudnosti, strogosti i malograđanskom licemjerju pojedinih crkvenih starješina. Tradicionalna publika mogla bi zamjeriti taj pomalo ironičan ton prema autoritetu vjerskih zajednica, premda film u svojoj srži slavi dobrotu, žrtvu i iskrenost.
Kada je riječ o kritikama i recenzijama, struka je bila prilično podijeljena. Film je okupio vrhunsku ekipu, uključujući nezaboravnu Katharine Hepburn u glavnoj ulozi, no mnogi su kritičari zamjerali scenaristima što su izvorni romantični i humoru sklon predložak pretvorili u težu, ponekad razvučenu dramu. Što se tiče komercijalnog uspjeha, unatoč velikim očekivanjima studija RKO i golemom proračunu za ono vrijeme, film na blagajnama ipak nije uspio u potpunosti pokriti troškove proizvodnje te je ostvario manji financijski gubitak, što ga je u kasnijim povijesnim pregledima svrstalo u ostvarenja koja su pridonijela stvaranju mita o glumici kao “otrovu za kino blagajne”. Zbog svoje specifičnosti i dramskih lutanja, film nije pobrao značajnije filmske nagrade, ali je ostao upamćen po vrhunskoj scenografiji i prepoznatljivoj energiji glavne glumice.
Gledajući ukupnu sliku, dobre strane ovoga djela leže u prekrasnoj atmosferi starog sela, upečatljivoj glazbi Maxa Steinera nadahnutoj škotskim melosom te u čistoj romantičnoj priči lišenoj devijantnosti. S druge strane, loše strane očituju se u sporijem tempu, povremenoj konfuziji u prikazu socijalnih buna te u već spomenutom blagom ideološkom odmaku od istinskog poštovanja prema tradicionalnim crkvenim strukturama. Može se pogledati kao simpatičan vremeplov, ali uz dozu zdrave kritičnosti.
Odgovori