Tridesete godine prošlog stoljeća donijele su svijetu brojne nedaće, ali i kinematografiju koja je u najtežim trenucima nudila prijeko potrebnu nadu, utjehu i vjeru u dobrotu. Među ostvarenjima koja su obilježila to razdoblje posebno se ističe film Little Miss Marker, šarmantna i dirljiva priča snimljena prema predlošku popularnog pisca Damona Runyona. Iako je riječ o djelu nastalom u davnom crno-bijelom dobu, njegova središnja poruka i emocija bez problema pronalaze put do srca današnjeg gledatelja.
Little Miss Marker: Zaboravljeni biser optimizma iz 1934. godine
Radnja filma prati grubog i ciničnog kockara poznatog po nadimku Sorrowful Jones, koji se nađe u nebranom grožđu kada mu očajni muškarac ostavi malu kćerku kao zalog za kockarski dug. Nesretni otac ubrzo počini samoubojstvo, a malena Markie ostaje prepuštena na milost i nemilost svijetu okorjelih njujorških gangstera i kriminalaca s ruba zakona. Ono što počinje kao teret i neugodna obveza, polako prerasta u emocionalnu preobrazbu cijele družine. Kroz dječju nevinost, iskrenost i zarazan osmijeh, malena djevojčica topi najtvrđa srca, mijenja živote ljudi oko sebe i uči ih suosjećanju, žrtvi i nesebičnoj ljubavi. Više na Wikipedia.
Za gledatelje koji cijene tradicionalne vrijednosti, obiteljski sklad i tople ljudske teme, ovaj film predstavlja pravu malu riznicu. Iako nema izričito religiozni predznak niti se bavi dogmama, djelo u svojoj srži diše kršćanskim duhom jer promiče univerzalne vrline poput milosrđa, iskupljenja, brige za slabe i bezuvjetne ljubavi koja pokriva mnoštvo grijeha. Kroz likove koji se odriču vlastitog komfora kako bi zaštitili nedužno dijete, gledatelj svjedoči snazi moralnog preobražaja i ljepoti činjenja dobra bez skrivenih namjera.
U vrijeme kada se pojavio u kinima, film je postigao golem komercijalni uspjeh i katapultirao tadašnju šestogodišnju djevojčicu Shirley Temple u samu orbitu svjetske slave. Studio Paramount Pictures imao je ogroman hit u rukama, a publika je pohrlila u kina tražeći bijeg od teške ekonomske stvarnosti Velike depresije. Iako u ono vrijeme nagrade poput Oscara nisu bile usmjerene prema ovakvim zabavnim i sentimentalnim ostvarenjima, film je dobio najvažnije priznanje – srca publike diljem svijeta koja su ga prigrlila s nevjerojatnim entuzijazmom.
Filmska kritika također je blagonaklono ocijenila ovo ostvarenje, ponajviše hvaleći nevjerojatnu prirodnost i karizmu mlade glavne glumice koja je nosila cijeli film, ali i izvrsne sporedne uloge glumaca poput Adolpha Menjoua. Kao dobre strane filma kritičari i publika ističu savršen spoj humora i dirljivosti, pitak ritam te duboku toplinu koja grije dušu dugo nakon završetka odjavne špice. S druge strane, kao moguće mane ili zastarjele elemente moderni gledatelji mogu navesti povremenu sentimentalnost koja graniči s patetikom, kao i specifičan žargon tadašnjeg podzemlja koji je za današnje uho ponekad malo teži za praćenje. Unatoč tim malim manama, film ostaje bezvremenski podsjetnik na to da ljubav i dobrota mogu omekšati i najtvrđe srce.
Odgovori