Gledam već puna dva desetljeća kako se zagrebački pejzaž novogradnje pretvara u monolitnu, sivu zonu. U njoj su balkoni izgubili svoj izvorni smisao i postali tek građevinska fusnota. Dok se Mediteran sunča na isturenim terasama koje hvataju svaki zrak sunca i otvaraju vizuru prema horizontu, u Zagrebu svjedočimo urbanističkoj katastrofi u kojoj se balkon nasilno gura unutar gabarita zgrade.
Rezultat te naopake prakse nisu prozračne terase, nego klaustrofobični tuneli okovani teškim griljama ili aluminijskim roletama. Ulazim u te takozvane moderne stanove i uvijek osjećam istu nelagodu. Gledam u te teške, skučene prostore koji više sliče na rudarska okna nego na domove u kojima ljudi žele živjeti. I sve se to prodaje pod plaštom suvremenog urbanizma i paprenih cijena po kvadratu koje nemaju nikakvo realno pokriće u kvaliteti života.
Betonski kavezi
Opsesija uvlačenjem balkona u strukturu zgrade postala je neprikosnoveno pravilo zagrebačkog građevinskog lobija. Kada arhitekt, ili češće investitor s kalkulatorom u ruci, odluči uvući balkon, on ne kreira vanjski prostor za odmor, već stvara arhitektonsku zamku.
Taj uvučeni koridor onemogućuje prodor bočne svjetlosti. S prednje strane je često zatvoren fiksnim elementima ili roletama jer su zgrade nabijene jedna na drugu u gužvama novih naselja pa ljudi nemaju privatnosti. Dnevna soba, koja bi trebala biti epicentar svjetlosti i života u stanu, zbog tog uvučenog tunela ostaje u trajnom polumraku. Umjesto da kroz staklenu stijenu upijamo sunčane zrake, mi gledamo u betonski strop vlastitog balkona koji je neumoljivo progutao ostatak prirodnog osvjetljenja. Tako pretvara boravak u prostoriju u kojoj se pali svjetlo usred bijela dana.
Računica profita
Postavlja se logično pitanje zašto se ova loša praksa toliko duboko ukorijenila i postala standard gradnje.
Odgovor leži u novcu i brutalnoj zaradi na svakom kvadratnom metru. Uvrštavanjem balkona unutar gabarita građevine, investitor lakše manipulira koeficijentima i bruto razvijenom površinom. Tako izbjegava skuplja inženjerska rješenja koja zahtijevaju isturene konzole i napredne termoizolacijske module protiv opasnih toplinskih mostova.
Istureni balkoni traže vrhunsku izvedbu kako bi se spriječilo probijanje hladnoće u stan, dok je uvučeni balkon jeftiniji za izgradnju. A taj stan se prodaje se po istoj cijeni kao da se radi o čistom zlatu. Kupci plaćaju punu cijenu kvadrata za prostor koji se u praksi koristi tek nekoliko ljetnih mjeseci. Ostatak godine taj prostor služi kao skladište za stare stvari jer zbog nedostatka sunca i zraka nema nikakvu stvarnu uporabnu vrijednost.
Mračne kuhinje
Kruna ovog građevinskog apsurda vidi se u unutrašnjosti stana, ondje gdje se spajaju dnevni boravak i kuhinja. U neumoljivoj želji za štednjom prostora i otvorenim tlocrtima, investitori smještaju kuhinju u najudaljeniji dio prostorije, daleko od bilo kakvog prozora. Budući da je jedini izvor svjetlosti u tom prostoru upravo staklena stijena na kraju onog nesretnog uvučenog balkona, kuhinja ostaje u potpunom mraku. Tamo se kuha pod umjetnim svjetlom u dvadeset i prvom stoljeću, dok se pare i mirisi šire po stanu. Ideja da će obična napa riješiti sve probleme kuhanja bez vanjskog prozora obična je iluzija za naivne. Nikakav filtar ni motor ne mogu izvući vlagu i teške mirise iz prostora koji nema prirodnu ventilaciju. Ti se mirisi ručka uvlače u namještaj i stvaraju zagušljivu mikroklimu s kojom ljudi kasnije žive godinama.
Vrijeme promjene
Ovakav način gradnje nije samo estetski promašaj, nego i ozbiljan zdravstveni problem za generacije koje dolaze u tim stanovima. Stanovanje u mračnim, slabo prozračenim prostorima direktno utječe na kvalitetu života, raspoloženje i energiju stanara.
Do kada ćemo gutati marketinške floskule o luksuznoj novogradnji i početi javno prozivati one koji potpisuju ovakve tlocrtne katastrofe? Ima li rješenja pitam se?
Stanovanje u Zagrebu zaslužuje svjetlost, zrak i terase na kojima se doista može udahnuti život. Dosta više tih betonskih kaveza skrivenih iza spuštenih roleta u kojima ljudi provode dane pod žaruljama dok vani tuče sunce. Ionako grad živi u podneblju gdje i nema odviše sunca, pa ne znam pita li se kod od odgovornih što sa tim balkonima više !




Odgovori