Kada se govori o filmskoj povijesti i antiratnim klasicima koji su zauvijek promijenili način na koji umjetnost gleda na stradanja, pravo remek-djelo dolazi iz 1930. godine. Režirao ga je Lewis Milestone, a snimljen je tek koju godinu nakon što je Erich Maria Remarque objavio svoj potresni roman.
Iako je riječ o osvrtu na Prvi svjetski rat, ovo ostvarenje nosi univerzalnu težinu koja i danas, gotovo stoljeće kasnije, tjera na duboko razmišljanje o smislu žrtve, ljudskoj duši i granicama domoljublja.
Filmsko remek-djelo iz 1930. godine: Vrijedi li ga pogledati s motrišta vjere i domoljublja
Ovaj filmski klasik prati skupinu njemačkih gimnazijalaca koji pod snažnim utjecajem svog profesora i uzvišenih govora o časti dobrovoljno kreću na bojišnicu. Umjesto junaštva i brze pobjede, pred njima se otvara pakao rovova, blata, neprekidne kiše granata i svakodnevnog umiranja. Kroz oči mladoga Paula Bäumera pratimo kako se dječački zanos topi u očaju, dok preživljavanje postaje jedina stvarnost, a od cijele generacije ostaje tek gorka uspomena.
Ima li u ovom filmu vjerskih i domoljubnih elemenata te je li pogodan za vjernike i domoljube? Svakako, ali uz važnu napomenu da film ne nudi jeftini domoljubni patos. Domoljublje je ovdje prikazano kroz čistu i iskrenu žrtvu mladih ljudi koji su zaista vjerovali da brane svoje domove, dok su vjerski elementi prisutni kroz tihi vapaj čovjeka za smislom u trenucima kada se suočava sa smrću. Film ne ruši vjeru ni ljubav prema domovini; naprotiv, on gorko prokazuje licemjerje onih koji uzvišene ideale koriste kao alat da pošalju djecu u sigurnu smrt, dok sami ostaju daleko od bojišnice. Za vjernike i domoljube koji cijene istinu, ovo je izuzetno koristan film jer nas uči da pravo domoljublje znači štititi život i čovjeka, a rat prepoznaje kao najveću negaciju Božjeg stvaranja.
Kada je riječ o priznanjima, ovo je ostvarenje poharalo filmsku scenu i s ponosom ponijelo najvažniju svjetsku filmsku nagradu – Oscara za najbolji film, uz nagradu za najbolju režiju, čime je zabetoniralo svoj status besmrtnog umjetničkog djela.
Reakcije publike i kritike kroz desetljeća ostale su izrazito visoke. Kritičari i danas hvale njegovu nevjerojatnu režijsku hrabrost i vizualnu snagu s obzirom na to da je riječ o ranom zvučnom filmu, dok publika s dubokim suosjećanjem proživljava potresnu završnicu u kojoj se gase posljednje iluzije o ratnoj slavi.
Gledajući dobre i loše strane, kao ključne prednosti ističu se vrhunska glumačka izvedba, snažna poruka mira, naglašavanje vrijednosti iskrenog prijateljstva i bratstva među suborcima te potpuno izbjegavanje lažnoga trijumfalizma. Kao otegotnu okolicu današnji gledatelj može izdvojiti vizualni jezik i tempo crno-bijele tehnike iz ranih dana zvučnog filma, kao i iznimno težak, depresivan ton koji kod osjetljivijih gledatelja može izazvati osjećaj duboke tjeskobe.
Zanimljivosti sa snimanja filma
Film iz 1930. godine nosi nekoliko fascinantnih povijesnih i tehničkih zanimljivosti koje ga čine jedinstvenim u povijesti kinematografije.
Snimljen je u vrijeme kada je Hollywood tek prelazio s nijemog na zvučni film. Zbog toga se ekipa morala služiti domišljatim metodama pa su kamere često vozili na posebnim tračnicama ili biciklima kako bi dočarali kretanje po rovovima. Zanimljivo je da je glavni glumac Louis Wolheim, koji je utjelovio iskusnog suborca Katczinskog, bio stvarno lice iz Prvog svjetskog rata, što je njegovoj izvedbi dalo nevjerojatnu autentičnost. Film je također postao povijesni pionir jer je prvi osvojio Oscara i za najbolji film i za najbolju režiju, Zbog svoje snažne poruke i realnog prikaza stradanja brzo se našao na udaru totalitarnih režima poput nacističke Njemačke. Oni su ga tamo zabranili i spaljivali knjige po kojima je film nastao.
Odgovori