Kad ste odrastali na gradskom asfaltu ili po kvartovskim zidićima, riječ karati imala je samo jedno značenje. Dolazila je iz usta starijih momaka, izgovorena polušaptom ili uz sirovi podsmijeh, u uličnim pričama u kojima nije bilo mjesta za finije emocije.
U tom uličnom žargonu, ona je označavala seksualni čin, ali na način koji je u sebi nosio prizvuk vulgarne dominacije, prostačkog dokazivanja i potpunog odsustva poštovanja. Za mnoge generacije, ta je riječ ostala trajno obilježena prašinom s ulice. Postala je sinonim za nešto prizemno od čega se u pristojnom društvu sklanja pogled.
Međutim, kada čovjek prvi put otvori Bibliju ili stane pred stare hrvatske molitvenike, doživi svojevrsni jezični šok. Na stranicama Svetoga pisma ista ta riječ stoji usred najuzvišenijih redaka o Božjoj ljubavi, očinskoj brizi i pravednosti. Kako je moguće da riječ koja na ulici zvuči tako prostački u svetim tekstovima nosi duboku duhovnu težinu? Odgovor leži u dva potpuno različita izvora iz kojih su ove riječi potekle i krenule u narod.
Ulični žargon i korijeni u mračnom jeziku ulice
Riječ koja se u uličnom govoru koristi za seksualni čin zapravo nema nikakve veze sa starim slavenskim jezikom niti s našom jezičnom baštinom. Jezikoslovci ističu da je ovaj ulični vulgarizam u naše krajeve stigao preko romskog jezika.
U romskom jeziku riječ kar označava muški spolni organ. Iz tog je korijena, kroz miješanje kultura i uličnog govora na balkanskom prostoru, nastao glagol koji je preuzeo gramatiku našeg jezika. No, zadržao je svoje prostačko i anatomsko značenje.
Stariji momci s kvarta nisu razmišljali o etimologiji dok su je izgovarali. Za njih je to bio izraz snage, dokazivanja i određene vrste uličnog prestiža. Ulični je žargon oduvijek volio uzimati riječi koje pogađaju u srž tabu tema te ih pretvarati u oružje za dokazivanje zrelosti. Zbog toga je ova verzija riječi ostala zatočena u sferi prostote, vežući se isključivo uz fizički čin bez ikakve duhovne ili emotivne dubine.
Biblijsko značenje i plemenita pouka očinske ljubavi
S druge strane, duhovna i književna riječ karati ima duboke i čiste praslavenske korijene.
Ona dolazi od starog korijena koji znači prekoravati, ukoravati, opominjati ili poučavati riječima.
Kada Biblija kaže da Gospodin kara onoga koga ljubi, ona ne govori o kazni iz mržnje, odmazdi ili fizičkom nasilju. Izvorni biblijski smisao ove riječi vezan je uz odgoj, popravljanje i vođenje pravim putem.
U starom hrvatskom jeziku i narodu, otac koji kara svoje dijete ne čini to da bi ga ozlijedio, nego da bi ga usmjerio, poučio i sačuvao od propasti. To je čin odgovornosti i ljubavi. Karanje je u tom smislu bila verbalna pouka, prijekor pun brige koji je imao za cilj uspraviti čovjeka, a ne ga poniziti. Kada u Starom ili Novom zavjetu čitamo o Božjem karanju, radi se o Božjem nastojanju da svoj narod vrati s krivog puta na stazu spasenja.
Sraz dvaju svjetova i povratak izvornom značenju
Nevjerojatno je kako povijest jezika može spojiti dva potpuno različita svijeta u jednoj jedinoj riječi. Zbog prevlasti uličnog govora i postupnog zaboravljanja starih književnih izraza, izvorno plemenito značenje riječi karati u suvremenom je društvu gotovo potpuno potisnuto.
Mnogi vjernici danas ustuknu kada čuju tu riječ za oltarom ili u čitanjima, ne znajući da slušaju jedan od najstarijih izraza za očinsku ljubav i odgoj.
Razumijevanje ove razlike nije samo jezični zadatak, nego i pitanje čuvanja vlastite baštine i duhovnog identiteta. Ulica je uzela zvuk riječi i dala mu sasvim drugo, sirovo značenje, ali izvorni korijen ostaje zapisan u svetim knjigama kao podsjetnik. Kada sljedeći put u Bibliji pročitate da mudrac prihvaća kad ga se kara, znajte da to nije ulično prostaštvo, nego najčistiji poziv na mudrost, poniznost i duhovni rast.
Odgovori