Postoje serije koje nasmijavaju, a postoji Fawlty Towers. To je britanski televizijski dragulj koji je u samo dvanaest epizoda redefinirao pojam humora i postao zlatni standard televizijske satire. Kada su John Cleese i njegova tadašnja supruga Connie Booth sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća pisali scenarij, teško su mogli zamisliti da će neurotični vlasnik hotela Basil Fawlty postati besmrtna ikona pop kulture.
YouTube ekran: Sve epizode na jednom mjestu
Sve je počelo 1970. godine kada je ekipa Monty Pythona boravila u gradiću Torquayju u jugozapadnoj Engleskoj. Odsjeli su u hotelu Gleneagles, čiji je vlasnik Donald Sinclair pokazao razinu paranoje i grubosti prema gostima koja je granirala s apsurdom. Sinclair je Cleeseovu torbu bacio preko recepcije strahujući da bi u njoj mogla biti bomba, a Terryju Gilliamu je prigovorio zbog načina na koji jede marmeladu. Cleese je u tom trenutku shvatio da je pred njim materijal za komediju stoljeća. Više na Wikipedia.
Gledaj sve epizode serije na Internet Archive
Tko čini posadu najgoreg hotela na svijetu
Središnji lik ove katastrofalne idile je Basil Fawlty, kojeg John Cleese igra s nevjerojatnom fizičkom i verbalnom energijom. Basil je snishodljiv prema bogatim i aristokratskim gostima, dok istovremeno zlostavlja potlačeno osoblje i prezire obične posjetitelje. Njegova supruga Sybil, koju briljantno utjelovljuje Prunella Scales, pravi je gazda hotela. Dok Basil gubi živce na samu pomisao da će pogriješiti, Sybil hladnokrvno puši cigarete na recepciji i drži konce u rukama. Tu je i brižna, ali potpuno pogubljena konobarica Polly čiji lik tumači sama suautorica Connie Booth, služeći kao jedini glas razuma u tom moru ludila. No, nezaboravni začin cijele priče jest španjolski konobar Manuel, kojeg je sjajno odigrao Andrew Sachs. Manuelovo nepoznavanje engleskog jezika, u kombinaciji s Basilovim nasilnim pokušajima objašnjavanja i legendarnom rečenicom da on jednostavno ne zna ništa, donijelo je seriji antologijske skečeve.
Od mlakog starta do televizijskog vrha
Put do statusa remek-djela nije bio posut ružama. Kada je prva sezona krenula s emitiranjem na BBC-ju u jesen 1975. godine, gledanost i reakcije kritike bile su prilično mlake. Mnogi su smatrali da je humor previše kaotičan, a lik Basila Fawltyja previše antipatičan da bi publika s njim suosjećala. Srećom, vodstvo televizije imalo je dovoljno sluha i vjere u autore, pa su naručili i drugu sezonu. Ona je uslijedila tek četiri godine kasnije, 1979. godine. Upravo su nastavci donijeli eksploziju genijalnosti i epizode poput čuvene potrage za štakorom ili nesretne njemačke gospode. Nakon toga se publika nepovratno zaljubila u hotel Fawlty. Kritičari su preko noći promijenili ploču, a serija je počela osvajati nagrade i rušiti rekorde gledanosti. Cleese i Booth donijeli su mudru odluku da stanu na samom vrhu, snimivši ukupno tek dvanaest epizoda kako ne bi razvodnili kvalitetu.
Kulise, nezgode i sočne priče sa snimanja
Iza kulisa ovog televizijskog remek-djela krila se stroga disciplina i nevjerojatna posvećenost detaljima. John Cleese je bio poznat kao perfekcionist koji je scenarij jedne epizode znao brusiti tjednima. Inzistirao je da svaki geg ima točan ritam i matematičku preciznost. Snimanje druge sezone obilježile su i privatne tenzije jer su John i Connie već bili razvedeni. Ipak su ostali u sjajnim poslovnim odnosima i profesionalno priveli kraju rad na seriji. Zanimljivo je da se hotel izvanjske snimke zapravo uopće nije nalazio u Torquayju, već je korištena zgrada u Buckinghamshireu. Andrew Sachs je na snimanju redovito izvlačio deblji kraj, pa je tako u sceni gdje ga Basil udara glumac doživio teže modrice jer rekvizit nije bio dovoljno mekan. U drugoj slavnoj sceni s vatrogasnim aparatom, Sachs je umalo završio u bolnici jer mu je kemijska pjena uletjela direktno u lice i oči, izazvavši pravu paniku u studiju.
Kako smo u Jugoslaviji gledali ludorije gospodina Fawltyja
Dok je Velika Britanija hvatala korak s ovim humorom sredinom sedamdesetih, jugoslavenska publika imala je privilegiju pratiti strane televizijske hitove zahvaljujući otvorenosti tadašnjeg programa JRT-a. Fawlty Towers se na malim ekranima u tadašnjoj državi počeo prikazivati krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina. Bili su to termini koji su okupljali cijele obitelji pred televizorima. Titlovanje je za ove prostore bio poseban izazov jer prevesti britanski sarkazam, slojevite verbalne fore i Manuelov iskrivljeni engleski zahtijevalo je vrhunsko prevodilačko umijeće. Jugoslavenska publika, koja je gajila sklonost prema britanskom humoru zahvaljujući ranijim hitovima poput Cirkusa Montyja Pythona, brzo je prigrlila nesretnog Basila i njegovo osoblje. Uzrečice iz serije ušle su u svakodnevni govor ovdašnjih ljubitelja satire, a reprize su se gledale s jednakim žarom. Tako se potvrdila univerzalnost ove britanske hotelske noćne more.
Zašto nas i danas vraća u osamdesete
Napisati tekst o ovakvom televizijskom klasiku za mene nije samo podsjećanje na vrhunsku satiru. To je i osobno putovanje u vrijeme kada se televizijski program upijao na posve drukčiji način. Pripadam generaciji koja je odrastala osamdesetih godina. U tom razdoblju je televizija polako gradila svoj zabavni repertoar, a svaka nova humoristična serija bila je pravi mali praznik za kućanstvo. U moru skromnijeg izbora, pojave poput Montyja Pythona i Fawlty Towersa u kojem glumci John Cleese djelovale su poput osvježavajućeg udara groma. Bilo je u tome neke posebne čari, blage nostalgije i osjećaja da dijelimo tajni jezik apsurda s vršnjacima. Srećom, ovaj televizijski biser danas ne mora ostati samo u sjećanju. Sve epizode su dostupne za legalno i besplatno gledanje na stranici Internet Archive i YouTube. Stoga, svi mi koji osjećamo istu nostalgiju možemo ponovno prepustiti čarima hotela Fawlty.
Odgovori