Kako sa $750 tisuća uloženog do $500 milijuna u mjesec dana
Već stoti put sam sebi čvrsto obećao da više neću trošiti živce na nadnaravne horore i da taj žanr izbjegavam u širokom luku. Filmski svijet uvijek ima neki svoj, prilično uvrnut plan. S vremena na vrijeme izroni ostvarenje koje jednostavno ne dopušta da ga zanemarite.
Kako inače izbjegavam strašne filmove da si ne pokvarim živce i poštedim se stresa, moram priznati da sam ovdje ipak popustio. Baš kao što sam ranije napravio iznimku s filmom Backrooms, opet sam pokleknuo pred dobrom pričom. Režiser me kupio čistom atmosferom, kirurški preciznim zvukom, minimalističkom glazbom i kutovima kamere od kojih vam se lagano zavrti u glavi. Sporost filma s dugim kadrovima zna biti naporan za gledanje. Ovdje to nije slučaj. Baš kada pomislite “daj se više pokreni lijevo ili desno”, krene šok, i to smisleni.
No, budimo iskreni, pravi razlog zašto sam odgledao ovaj film leži u apsurdno fantastičnoj matematici: Obsession je snimljen za skromnih 750.000 dolara, a do danas je zaradio nevjerojatnih 496 milijuna dolara! I dok tek sada kreće u digitalnu distribuciju, ostaje pitanje – kako zaobići film koji broji veće milijune od prosječne holivudske franšize, a napravljen je u garažnim uvjetima?
Priča iza ovog projekta zvuči kao da su je pisali likovi koji su malo previše vremena proveli na Redditu. Redatelj Curry Barker do jučer je bio doslovno svježe lice, entuzijast bez proračuna i bez ikakvih „veza i poznanstava“ u holivudskim krugovima. Sa svojim prijateljem Cooperom Tomlinsonom snimio je nezavisni film sa „gigantski budžetom” od čitavih 800 dolara, pokušavajući ga bezuspješno prodati nekom distributeru koji bi imao milosti. Nakon što su ih svi do jednoga glatko odbili, dečki su rekli “ma neka ide sve u vjetar” i besplatno ga stavili na YouTube pod nazivom Milk & Serial (2024.).
Odluka se pokazala kao potez stoljeća. Neki pametni investitori, umjesto da skrolaju dalje, prepoznali su nepatvoreni talent i kreativnu sirovost te su im skrpali budžet. I dalje je to bio iznos na kojem bi prosječna holivudska produkcija potrošila samo za catering, ali sasvim dovoljan da Barker snimi svoj prvi pravi igrani film.
Ono što je uslijedilo graniči s naučnom fantastikom. Obsession je uvršten na festival u Torontu, gdje je nastao takav rat za prava distribucije da su producenti vjerojatno trljali oči u nevjerici. Veliki Focus Features, koji inače skuplja nezavisne biserčiće, ponudio je svježem redatelju nevjerojatnih 15 milijuna dolara za prava. Ubrzo se pridružila i ekipa iz Blumhousea, pokrenuvši marketinšku kampanju od koje se nije moglo pobjeći ni na jednoj društvenoj mreži. Film je u kinima doslovno eksplodirao među mlađom publikom, postavši šesti najprofitabilniji film u povijesti ako gledate omjer uloženog novca i onoga što se vratilo u blagajnu.
Premisa filma u svojoj je osnovi genijalno jednostavna i vjerojatno poznata svima koji su ikada imali neuzvraćenu simpatiju u srednjoj školi. Mladić Bear potajno je zaljubljen u svoju prijateljicu Nikki te u nekom sumnjivom dućanu kupi jeftine kartice koje ispunjavaju želje. Naravno, umjesto da poželi dobitak na lutriji ili novi automobil, on poželi da se ona zaljubi u njega.
I to se dogodi! Ali, kako to već biva u životnim bohoo-pričama i nadnaravnim trilerima, devojka padne pod utjecaj prilično mračne i neugodne sile. Tu na scenu stupa zgodna glumica Inde Navarrette, koja je odradila posao za deset honorara, a ne jedan. Bez teških maski, bez mračnih scena u kojima ne vidite tko koga mlati i bez besplatnog iskakanja iz ormara, samo uz pomoć svog čudnog, izobličenog osmijeha i pogleda uspjela je stvoriti lik od kojeg ti se ledi krv u žilama. Žena se toliko strašno transformirala da je i sam redatelj priznao kako je iza kamere gutao knedle dok je snimao kadrove. Društvo joj pravi Michael Johnston, jedini u ekipi koji zapravo ima ozbiljnijeg glumačkog staža i koji drži dramsko sidro u ovom ludilu.
Naravno, ima tu i mana, pa da ne ispustim ulogu dežurnog hraćkaroša. Film na trenutke uspori do te mjere da pomislite kako je redatelj otišao na pauzu za kavu. Pojedini događaji se ponavljaju u stilu “u redu, shvatili smo, daj pomakni priču naprijed”, ali ta neka udarena jeza jednostavno ne popušta. Autor ne koristi jeftine fore da vas preplaši glasnim zvukom kad mačka skoči s police, nego vas mrcvari čistom atmosferom i kutom kamere. Iz ugla nekoga tko stalno bježi od ovog žanra, moram skinuti kapu – fascinantno je vidjeti kako netko s minimalnim resursima napravi čudo jer je zapravo morao mućnuti glavom i razmisliti o svakom pojedinom kadru.
Svi mi koji provodimo sate ispred ekrana često imamo osjećaj da je u filmskoj industriji sve već stotinu puta prežvakano i da su nas redatelji ostavili bez ikakvih iznenađenja.
A onda se pojave dečki s YouTubea, skupe sitniš i potpuno demantiraju sve dežurne pesimiste. Nadnaravni horror je trenutno apsolutni hit među mlađom ekipom – val koji je svojedobno lansirao Stranger Things. Ekipa iza filma Obsession pokazala je kako se na tom valu može dospjeti do samog vrha bez stotina milijuna dolara u džepu.
I sad, kad pogledam repertoar i vidim još nekoliko sličnih naslova s vrhunskim recenzijama, dođe mi da se zapitam: kako da sad opet kažem da ne gledam podžanr supernatural? Čini se da ću morati kupiti kokice, prihvatiti strah i diviti se likovima koji su s džeparcem pokorili Hollywood. Draga moja braćo kršćani ne zamjerite mi.
Odgovori