Kad su zvijezde progovorile, a film dobio dušu i glas
Već godinama gajim posebnu strast prema počecima sedme umjetnosti, prema onim vremenima kada je film bio čista emocija urezana u crno-bijelu traku. Istražujući arhive, shvatio sam koliko je kulturna baština prvih dana kinematografije zapravo rasuta po bespućima interneta, često zaboravljena i teško dostupna mlađim generacijama.
KATALOG AMERIČKIH FILMOVA IZ 1929- Klikni ovdje
Zbog toga sam odlučio napraviti nešto što je dugo tinjalo u meni. Prikupio sam i katalogizirao sve dostupne američke filmove iz prijelomne 1929. godine na jednom mjestu. Izradio sam osoban, ali javno dostupan katalog na engleskom jeziku kako bi bio razumljiv ljubiteljima filma diljem svijeta. U njemu sam za svaki film napisao detaljan opis, iznio dobre i loše strane te ponudio mogućnost gledanja, budući da je većina tih ostvarenja danas u javnoj domeni i potpuno besplatna za uživanje. Prolazeći kroz stotine naslova iz te jedinstvene godine, otvorio mi se čitav jedan fascinantan, ali i kaotičan svijet prijelaza iz nijeme u zvučnu eru.
Panika u studijima i tehnički kaos na snimanjima
Ta 1929. godina ostat će upisana kao službena prekretnica u kojoj je Hollywood naglo prigrlio zvuk. Bio je to potres kakav filmska industrija nikada prije, a vjerojatno ni poslije, nije doživjela. Dok su se neki novci još uvijek zgrrtali na provjerenim silent ostvarenjima, publika je hrlila u kina tražeći samo jedno: da čuje glas svoje omiljene zvijezde. Među studijima je zavladala prava panika. Dvorane diljem Amerike užurbano su ugrađivale zvučne sustave, ali tehnologija je u samom početku bila prilično sirova i nespretna.
Kad zagrebete ispod površine i pogledate kako su izgledala snimanja te godine, shvatite kroz kakve su muke prolazili redatelji i glumci. Mikrofoni su u to vrijeme bili iznimno masivni, neosjetljivi i potpuno statični. Bili su skriveni u vazi s cvijećem, unutar rasvjetnog tijela ili utisnuti u komad namještaja na sredini scene. To je stvorilo golemi problem za glumu. Do tada su glumci koristili tijelo, pokret, mimiku lica i potpunu slobodu prostora kako bi prenijeli emociju. Odjednom su bili primorani stajati ukipljeni na jednom mjestu, točno ispred skrivenog mikrofona, pazeći na svaki korak kako ne bi izletjeli iz zone dometa zvučnog snimača. Bilo je to nevjerojatno sputavajuće za umjetnički izraz. Kameramani su također bili zatvoreni u teške, zvučno izolirane kabine kako se buka motora kamere ne bi čula na snimci, što je praktički ubilo dinamične pokrete kamere koje je nijemi film doveo do savršenstva.
Glumački izazovi i borba s novim dijalozima
Nadalje, izgovor i boja glasa postali su pitanje života i smrti za mnoge karijere. Zvijezde koje su godinama dominirale nijemim platnom odjednom su se suočile s vlastitim glasom koji se nije uklapao u sliku koju je publika o njima stvorila. Neki su imali preizražen dijalekt, drugi previsok ili piskutav glas, a treći se jednostavno nisu snalazili s dikcijom i pamtljivim rečenicama. Scenaristi su morali učiti pisati tečne i prirodne dijaloge u hodu, što je često rezultiralo drvenim i usiljenim razgovorima na ekranu.
Između vizionarskih remek-djela i teških promašaja
Kroz svoj istraživački rad i slaganje kataloga primijetio sam nevjerojatne razlike u kvaliteti filmova koji su te godine ugledali svjetlo dana. S jedne strane, imali smo prave pionirske dragulje koji su odmah shvatili moć zvuka. Film “Broadway Melody” postao je prvi zvučni mjuzikl koji je osvojio Oscara za najbolji film, pokazavši kako pjesma i ples mogu udahnuti novu energiju dvoranama. Isto tako, redatelj King Vidor napravio je hrabar i vizionarski potez s filmom “Hallelujah!”, prvim velikim holivudskim projektom s potpuno crnačkom glumačkom postavom, u kojem je zvuk iskorišten za prenošenje autentične duhovne glazbe, emocije i atmosfere s američkog Juga. Tehnološke prepreke sjajno je prebrodio i film “In Old Arizona”, dokazavši da se zvučni film može snimati i na otvorenom prostoru, izvan zagušljivih studija.
S druge strane, 1929. godina izrodila je i pozamašan broj iznimno loših i zaboravljivih filmova. Mnogi studiji su u panici uzimali već snimljene nijeme filmove te na njih naknadno dosnimavali par rečenica dijaloga ili nekakvu zvučnu kulisu samo kako bi ih mogli reklamirati kao zvučne atrakcije. Ti takozvani djelomično zvučni filmovi često su djelovali smiješno, neprirodno i rascjepkano. Gluma u mnogim dramama te godine bila je izrazito ukočena, a dijalozi su zvučali kao da glumci čitaju telefonski imenik, prekidajući svaku rečenicu dugim stankama dok su se navikavali na novu tehniku.
Gledajući iz današnje perspektive, ta je godina bila jedno veliko, fascinantno bojište na kojem se stvarala nova filmska gramatika. Bilo je to vrijeme u kojem se umjetnost morala prilagoditi tehnologiji, ali i vrijeme u kojem je ljudska kreativnost pokazala neuobičajenu snagu i prilagodljivost. Upravo zbog te dramatične tranzicije, gdje se u svakom kadru osjeća borba između starog i novog svijeta, ova mi je era iznimno prirasla srcu.
Besplatna filmska baština dostupna svima
Stvaranje ovoga sveobuhvatnog kataloga bio je moj mali doprinos očuvanju te bogate povijesti. Činjenica da su ta djela danas uglavnom u javnom vlasništvu znači da pripadaju svima nama, kao dio globalne kulturne baštine. Postavljanjem svih tih opisa, kritičkih osvrta i poveznica na engleski jezik želio sam ljubiteljima filma iz svih krajeva svijeta omogućiti da na jednom mjestu, bez lutanja i gubljenja po mrežnim prostranstvima, otkriju kako je izgledao trenutak u kojem je sedma umjetnost progovorila. Svaki taj stari crno-bijeli kadar svjedočanstvo je o ljudskoj želji za stvaranjem, napretkom i prenošenjem priče, što je vrijednost koja nikada ne blijedi.
Odgovori