Možeš obići sve skupe, klimatizirane fitness klubove ovog svijeta, platiti paprene članarine i vježbati na spravama koje izgledaju kao da su ispale iz nekog znanstveno-fantastičnog filma. Ipak, uza sve to malo koja dvorana se može mjeriti s onim sirovim, uličnim osjećajem kada ti se pod tabanima miče sitni pijesak Miami Beacha.
Moj besplatan trening pod palmama
Proveo sam nekoliko tjedana na centralnom dijelu Miami Beacha- South Beach. Smješten u hotelu u Art Deco dijelu, i taj izlazak na pijesak postao je moj omiljeni dnevni ritual. Leđa ti grije sunce, s jedne strane dopire neprekidni žamor Ocean Drivea i turiranje automobila. S druge strane čuješ ritmično udaranje valova Atlantskog oceana. Zrak je težak, ljepljiv, miriše na sol i kokosovo ulje za sunčanje, a ti stojiš usred te glavne, užurbane špice South Beacha, uz zelenu oazu Lummus parka. Tu se, potpuno neočekivano, smjestilo nešto što me kao istinskog zaljubljenika u tjelovježbu kupilo na prvu loptu. Nije to nikakav luksuzni centar s mramornim podovima, nego autentični gym na otvorenom pod nazivom Muscle Beach South Beach. Taj gym živi punim plućima od jutra do mraka, i vrlo brzo postao je apsolutno najbolji dio mog boravka na Floridi.
Ovo nije jedini gym na otvorenom na Miami Beachu. Svaki dio grada ima svoj gym kutak. Ovaj gym mi je bio najbliži i on je centralni gym uz glavnu plažu i uz glavno događanje pa utoliko. Drugi gym je Lummus park Street Fitness Area. On je alterntiva ovome, i nalazi se pet minuta hoda također uz Lummus Park. Tamo čak imaju i sprave za vježbanje ali zna biti i veća gužva. Stoga sam odabrao ovaj. Često se miješaju ova dva fitnessa jer su blizu jedan pored drugog.
Sirovi čelik usred luksuza South Beacha
Cijeli taj prizor zapravo je nevjerojatan kontrast koji me svaki dan iznova oduševljavao. Miami Beach je globalno poznat kao igralište za bogate. To je meka Art Deco arhitekture, mjesto gdje se u klubovima troše tisuće dolara za noć, a kokteli uz obalu koštaju pravo malo bogatstvo. Ipak, usred svog tog blještavila i fensi načina života, tik uz palme, grad je odlučio ostaviti jedan komad plaže za nas obične ljude.
Istražujući malo povijest tog mjesta, saznao sam da priča o ovom nesvakidašnjem vježbalištu vuče korijene iz lokalne predanosti grada da rekreaciju učini dostupnom apsolutno svakome tko želi pokrenuti tijelo. Još prije nekoliko desetljeća, gradska uprava Miamija shvatila je da dugačka pješčana obala ne mora služiti samo za izležavanje. Inicijative za javno zdravlje i rekreaciju dovele su do toga da se prostori uz Lummus park pretvore u pravu sportsku arenu pod vedrim nebom. Sve te utege, sprave i klupe financirao je i postavio grad, želeći ponuditi besplatnu alternativu turistima i lokalcima koji žive za sport. Baza cijele priče su dva velika, pomalo gruba i industrijska brodska kontejnera. Ti kontejneri su zapravo riznice pune šipki, bućica, teških metalnih ploča i svega onoga što ti treba za pravi, starinski trening. Oko njih su, direktno u pijesku, razmješteni čvrsti stalci i klupe za bench. Pored samih kontejnera proteže se i klasični street workout park, tako da je apsolutno sve pokriveno.
Dobri duh kontejnera i pravila na pijesku
Sve je to potpuno besplatno, što je za grad poput Miamija prava rijetkost. Iako svugdje stoje pristojne napomene da se oprema nakon korištenja mora vratiti na svoje mjesto i da se utezi ne razbacuju okolo po plaži, realnost je takva da redovito vlada mali, kreativni radni kaos. Znao sam doći usred popodneva i tražiti odgovarajuću bućicu napola zakopanu u pijesku ili ostavljenu ispod nečijeg ručnika. Ipak, nitko od toga ovdje ne radi dramu. Posebna priča ovog mog omiljenog ljetnog gyma je činjenica da, iako je sve dostupno, nitko te utege ne krade. Stvar savršeno funkcionira zahvaljujući simpatičnom lokalnom liku koji djeluje kao svojevrsni dobri duh tog dijela plaže. Njegov jedini zadatak je da pazi na ta dva kontejnera. Uglavnom sjedi u svom malom improviziranom hladu, promatra tko što uzima i na kraju dana pazi da se sve vrati na hrpu prije nego što se metalna vrata kontejnera zaključaju. Svaki dan bismo razmijenili par riječi; on nije klasični zaštitar, više je poput domara koji poznaje svakog lokalca. On je onaj lik s kojim smo mi turisti redovito ulazili u rasprave o treningu, vrućini i životu na pijesku.
Meka za influencere, lokalce i nomadske vježbače
Atmosfera u koju sam se svakodnevno ubacivao ne može se usporediti ni s čim viđenim u zatvorenim, sterilnim teretanama. Kako dan odmiče, pogotovo u kasno poslijepodne kada vrućina barem malo popusti, tu se stvara nevjerojatna gužva i prava mala vojska entuzijasta. Ekipa s kojom sam dijelio klupe i šipke šarolika je do te mjere da na klupi do sebe vidiš nabildanog Kubanca koji tu dolazi svaki dan već deset godina i diže nevjerojatne kilaže potpuno bos, a odmah pored njega blijedog europskog turista koji grčevito pokušava napraviti par zgibova. S obzirom na to da se sve događa u samom epicentru zbivanja, tik uz šetnicu kojom prolaze tisuće ljudi, vježbanje ovdje znači i nastup na golemoj pozornici. To je privuklo i potpuno novu generaciju vježbača, pa je taj dio plaže prepun influencera. Svako malo netko bi pored mene postavio stativ, namještao kameru i snimao materijale za svoje društvene mreže. Često bi naišle i prave profesionalne televizijske ekipe u potrazi za dobrim kadrovima opuštenog Miamija. Stoga i nije rijetkost da usred serije teških čučnjeva završiš u pozadini neke lokalne reportaže.
Znoj pod podnevnim suncem i najslađe kupanje nakon serije
Ipak, koliko god sve to zvučalo romantično, vježbanje ljeti u Miamiju nosi svoju prilično nemilosrdnu cijenu koju sam itekako osjetio na vlastitoj koži. Kad upeče ono pravo, gusto tropsko sunce i temperatura preskoči trideset i nekoliko stupnjeva uz strahovitu vlagu, trening tamo postaje čista borba za preživljavanje. Sunce te doslovno ubija odozgo, a pijesak odozdo grije kao ringla. Kontejneri i te ogromne, fotogenične palme bacaju nešto malo sjene, ali kad se na tom malom komadu plaže naguramo svi mi željni dobrog treninga, mjesta ima, ali hlada baš i ne. Stiskali smo se uz rubove kontejnera, pokušavajući uhvatiti svaki milimetar sjene između dvije serije. Zato ovaj fitnes zauvijek zadržava taj svoj grubi, znojni, pomalo radnički i poluzapušteni karakter. Ovdje nema finih ručnika ni klimatizacijskog sustava koji ti nježno puše u vrat. Samo čisti, sirovi napor u uvjetima koji izvlače i zadnju kap znoja iz tebe.
Ali to je zapravo bit cijelog tog posebnog osjećaja zbog kojeg nisam propuštao treninge. Za svakog turista koji voli tjelovježbu, a ne želi ostavljati desetke dolara svaki dan u hotelskim teretanama, ovo je apsolutno savršeno rješenje. Dobivaš priliku odraditi vrhunski trening s pravom opremom, a istovremeno upijaš energiju grada onako kako se to ne može doživjeti ni na jednom turističkom razgledu.
Taj osjećaj slobode, kada guraš svoje granice dok te sa svih strana okružuje nevjerojatna kulisa Miamija, duboko mi se urezao u pamćenje. A najbolji dio cijele priče, ono čemu sam se veselio od prvog ponavljanja, događao se na samom kraju. Kad bih konačno završio, kad bi mi mišići gorjeli, a majica bila potpuno natopljena znojem, ne bih išao u zagušljivu svlačionicu. Jednostavno bih pokupio svoje stvari, prošao tih dvadesetak metara kroz sitni pijesak i bacio se ravno u tople, slane valove oceana. Taj trenutak hlađenja, dok plutam na vodi i gledam prema obali punoj života, uvjerio me da je vježbanje na ovom znojnom, sirovom komadu plaže definitivno najbolje iskustvo cijelog mog putovanja. Ovo je moj čošak i tu bih mogao ostati zauvijek.
Odgovori