Ponekad se pitam zašto me toliko privlače ti analogni zvukovi prošlosti, ti topli slojevi sintesajzera koji se polako uvlače u prostor i brišu oštre bridove stvarnosti. Dok sjedim u svom malom kućnom studiju, okružen ekranima i kablovima, nemam potrebu za velikim bendovima ni skupim studijima. Elektronička glazba mi je dala slobodu. Za par stotina eura i uz malo truda, mogu složiti cijeli jedan mali svemir u kojem pravila postavljam sam. Nema tu kompromisa, nema dogovora oko termina za probu, samo ja i noć koja curi kroz zvučnike.
Zvuk noći i tihi plesači ispod radara
Moja nova stvar zove se Night Friends i nekako je pronašla svoj put između melankolije i plesa. Zvuči čudno spojiti tugu i ritam koji vuče na pokret, ali mislim da život rijetko dolazi u čistim bojama. Ponekad plešemo jednostavno zato što ne znamo što bismo drugo s viškom tišine u sebi. Synthwave nosi tu neku čudnu nostalgiju za vremenom u kojem možda nikada nismo ni živjeli, ali ga svejedno nosimo u kostima. Sintesajzeri melodično klize, omataju te kao topla deka, a ispod te mekoće tutnji ritam stvoren za izlazak, za one trenutke kad se grad umiri, a ulice postanu naše.
Gledam ljude oko sebe i vidim da ova glazba rijetko koga dira na način na koji dira mene. Prolazi nekako ispod radara, nečujno i neprimjetno u moru glasnih, jednokratnih hitova koji bljesnu i nestanu. Ponekad pomislim kako stvaram u nekom svom vlastitom balonu koji nitko drugi ne primjećuje. Ali s druge strane, možda je u tome i cijela čar. Umjesto da svaka dva tjedna izbacujem nešto novo samo da bih bio prisutan, ja si dajem vremena. Svakih mjesec ili dva nastane jedna pjesma, jednom na engleskom, jednom na hrvatskom, točno onako kako mi u tom trenutku zatreba u glavi.
Kada malo bolje razmislim, cijela ova priča o prijateljstvu, izlascima i plesu u kasne sate ima gotovo pa duhovnu dimenziju. Antropološki gledano, ljudi su od pamtivijeka imali potrebu okupiti se uz vatru i ritmički se kretati kako bi pobjegli od samoće. Ples je, u svojoj srži, jedan od najiskrenijih oblika utjehe. Kad se svjetla ugase i kad krene taj meki synthwave, mi zapravo gradimo mali hram u kojem smo svi jednaki, u kojem prijateljstvo nije samo riječ, nego korak u ritmu. To je prostor u kojem se duša malo odmori od buke svijeta koji nas stalno vuče za rukav.
Night Friends je nastao iz te potrebe za povezivanjem, čak i onda kad se čini da nitko ne sluša. Ako vas put nanese na moj YouTube kanal, poslušajte ga bez ikakvih očekivanja, baš onako kako je i stvaran – u tišini sobe, s pogledom na grad koji spava i s vjerom da se prave stvari ionako događaju daleko od svjetala pozornice.
Odgovori