Digitalno dvorište i Isusova haljina
Ako danas pitate prosječnog tinejdžera gdje provodi najviše vremena, odgovor neće biti školska knjižnica niti kvartovsko igralište, a još manje crkveno dvorište. Odgovor je ekran pametnog telefona, točnije TikTok i Instagram.
Društvene mreže postale su prozor u svijet mlađe generacije i to je činjenica s kojom se moramo pomiriti. Izbora zapravo nemamo.
Ako Crkva želi doprijeti do njih, mora otići tamo gdje oni već jesu. Čekati da mladi sami prokopaju put do crkvenih klupa kroz postojeće komunikacijske kanale, u današnjem vremenu lako može postati strateški poraz.
U crkvenim krugovima, napose među starijim generacijama vjernika, često se javlja snažan otpor prema modernom društvu i njegovim tehnološkim novitetima.
Digitalne platforme nerijetko se promatraju isključivo kao izvor površnosti, grijeha ili otuđenja. Ta vrsta skepticizma, iako razumljiva iz perspektive očuvanja tradicije, u praksi postaje manji problem koji produbljuje jaz između generacija.
Kada stariji vjernici i dio klera odbijaju novitete kao legitimno sredstvo evangelizacije, riskiraju gubitak djela mladih ljudi koji u takvom stavu vide rigidnost i nerazumijevanje modernog života. Važna je ta prilagodba uz dozu opreza.
Strategija preoblikovanja umjesto jeftinog kopiranja
Nitko ne tvrdi da bi se Crkva trebala slijepo povoditi za svakim prolaznim trendom ili banalizirati svoju tisućljetnu poruku radi jeftinih simpatija.
Naprotiv, tajna uspješne digitalne evangelizacije leži u sposobnosti filtriranja i preoblikovanja neadekvatnog sadržaja u onaj koji nosi dublju poruku.
Govoriti protiv negativnih trendova je nužno i edukativno, ali dugoročno učinkovitije je uzeti formu koja je mladima bliska i udahnuti joj kršćanski smisao.
Kardinal Carlo Maria Martini svojedobno je sjajno primijetio da mediji i društvene mreže mogu djelovati poput “skuta Isusove haljine” – čak i najkraći dodir, sekunda videa ili jedna slika, mogu pokrenuti proces duhovnog ozdravljenja kod nekoga tko luta i traži odgovore.
Izvrsnih primjera u praksi već ima i na našim prostorima.
Mladi salezijanac don Tomislav Lukač (zaprati ovdje) postao je prava senzacija na TikToku i Instagramu koristeći upravo formate koji su trenutno viralni.
Njegovi videozapisi, u kojima se kroz popularne trendove ruše stereotipi o svećenicima, dotiču se ozbiljnih tema poput ispovijedi, duhovnog poziva ili lažnih vrijednosti, redovito broje stotine tisuća, pa i milijune pregleda.
Kada svećenik iskoristi viralan efekt ili prepoznatljiv audio format kako bi poslao poruku o tome da ljudska vrijednost ne leži u skupoj odjeći već u dobroti srca, on ne juri za trendom – on ga u potpunosti transformira i stavlja u službu evanđelja.
Što kažu stručnjaci za odnose s javnošću i teologija?
Gledano strateški i iz kuta PR stručnjaka, prilagodba komunikacijskog jezika nužan je preduvjet za opstanak bilo koje institucije u javnom prostoru.
Stručnjaci za odnose s javnošću naglašavaju da uspješna komunikacija zahtijeva poznavanje publike.
Mladi danas drže koncentraciju svega nekoliko desetaka sekundi i primarno konzumiraju video sadržaj. Ako im se obraćamo jezikom koji ne razumiju, poruka se gubi, bez obzira na to koliko ona bila uzvišena i istinita.
S teološke i katehetske strane, još je dokument Drugog vatikanskog koncila Inter mirifica jasno istaknuo važnost sredstava društvenog priopćavanja za pastoralno djelovanje.
Papa Franjo u svojoj pobudnici Christus vivit podsjeća da pastoral mladih mora biti živ, dinamičan i otvoren za dijalog s kulturom u kojoj mladi žive.
Čak se i povijesni primjeri, poput nedavnog proglašenja blaženim mladog Carla Acutisa, prvog “milenijalskog blaženika” koji je koristio internet za širenje glasa o euharistijskim čudima, savršeno uklapaju u ovu viziju.
Sveti Ivan Bosco spuštao se na dječju razinu kroz igru na livadi; moderni svećenik danas to mora činiti u digitalnom dvorištu, pazeći da ne uđe u kompromise s istinom, ali koristeći platformu kao most.
Siguran hod po digitalnom rubu
Najveći izazov u ovom procesu jest kako se prilagoditi modernim trendovima, a pritom ne pogriješiti i ne skliznuti u banalnost.
Svećenici i kreativni vjernici koji stvaraju ovakav sadržaj moraju zadržati jasne granice. Društvene mreže ne mogu i nikada ne smiju zamijeniti sakramentalni život, svetu misu i živu župnu zajednicu. One su tek prva točka kontakta, digitalna pozivnica.
Prisutnost na mrežama zahtijeva i visoku razinu odgovornosti te filtriranje komentara kako bi se očuvalo dostojanstvo duhovnog poziva.
Kada vjernici, posebno mlađi, vide da njihova Crkva razumije dinamiku modernog društva i da se ne boji ući u arenu s izazovima današnjice, osjećaju ponos i pripadnost.
Strategija preoblikovanja digitalnog sadržaja pokazuje da kršćanstvo nije relikt prošlosti, već živa snaga sposobna progovoriti svakom vremenu i svakoj generaciji na njoj razumljivom jeziku.
Odgovori