Jezične barijere u Hrvatskom turizmu: Između amaterizma i dostojanstva
Ljeto je ponovno otkrilo stare rane našeg turizma, a društvene mreže i strani forumi preplavljeni su fotografijama jelovnika i natpisa s jadranskih ulica koji izazivaju podsmjeh.
Strani gosti, koji u našu domovinu dolaze privučeni Božjom ljepotom našeg mora i povijesne baštine, sve češće nailaze na jezične barijere koje šalju poruku površnosti.
U vremenu kada su nam nadohvat ruke napredni tehnološki alati, umjetna inteligencija i besplatni prevoditelji, nevjerojatno je da se na plakatima i u restoranima još uvijek pojavljuju pogreške koje narušavaju ugled zemlje.
Hrvatski je jezik po svojoj naravi fonetičan, jasan i duboko ukorijenjen u našem identitetu, no u pokušaju da se pod svaku cijenu dodvorimo strancu, često gubimo vlastito dostojanstvo.
Doslovni prijevodi bez razumijevanja duha jezika pretvaraju našu bogatu gastronomiju u predmet lakrdije. Umjesto da ponosno držimo do svoga, svjedočimo neozbiljnosti koja nas u očima kozmopolitskog svijeta prikazuje u krivom svjetlu.
Duhovna dimenzija rada i gostoljubivosti
Svaki rad, pa tako i onaj u turizmu, trebao bi biti odraz kršćanske odgovornosti i poštovanja prema čovjeku koji nam dolazi u goste.
Kada ugostitelj ili iznajmljivač ponudi traljav i nepromišljen prijevod, on zapravo pokazuje nedostatak brige za bližnjega.
Kršćanska misao nas uči da sve što radimo, radimo od srca i s punom predanošću, težeći izvrsnosti, a ne pukoj i brzoj zaradi.
Nemar prema jeziku zapravo je nemar prema gostu kojeg bismo trebali dočekati s ljubavlju i pažnjom, kako i priliči narodu bogate kršćanske tradicije.
Posebno zabrinjava činjenica da se u pojedinim objektima i danas susreću apsurdne prakse, poput naknadnog i posebnog naplaćivanja klima uređaja, što dodatno stvara dojam negostoljubivosti. Istinski turizam ne bi smio biti samo ekonomska računica, nego prostor susreta među ljudima, gdje se kroz kulturu i domaćinstvo svjedoči kršćansko čovjekoljublje.
Izostanak te svijesti i nerazumijevanje šireg, kozmopolitskog konteksta dovode do izolacije i nerazumijevanja s modernim putnikom.
Kada kozice postanu zarazna bolest
Dokazi o našim jezičnim lutanjima nalaze se posvuda duž obale. Jedan od najpoznatijih primjera, koji svake godine iznova šokira turiste, jest prevođenje riječi plaža. Umjesto ispravnog engleskog naziva “Beach”, na putokazima se nerijetko može pročitati uvredljiva riječ “Bitch” koja u prijevodu znači kučka.
Slični promašaji događaju se u suvenirnicama gdje se pojam ručni rad doslovno prevodi kao pojam za masturbaciju (Hand Job), što izravno vrijeđa trud naših vrijednih obrtnika.
Ni restorani nisu pošteđeni ovih neugodnih situacija. Ukusne morske kozice na engleskim jelovnicima redovito postaju “Small Pox” zarazna bolest, odnosno vodene kozice.
Tradicionalni gulaš s tjesteninom u nekim je lokalima pretvoren u jelo koje se poslužuje sa svjetski poznatim zvijezdama (Goulash with Celebrity), dok je punjena paprika dobila značenje kazne (Papric Punishment).
Najbizarniji primjeri uključuju janjetinu ispod peke koja se prevodi kao duljina ispod pipe (Lenght Under Pipe), burek od zelja koji je postao jelo s ljudskom željom (Burek with desire), te ćevapi u lepinji koji se strancima nude kao obrok u gubi (Chevapi in Leprocy).
Strani mediji o našem jezičnom ponosu
Ako pogledamo kako se prema svom jeziku odnose velike europske i svjetske turističke velesile, poput Italije, Francuske ili Njemačke, primijetit ćemo potpuno drugačiji pristup.
Tamošnji ugostitelji ponosno drže jelovnike na materinskom jeziku, ne osjećajući potrebu za dodvoravanjem pod svaku cijenu.
Strani gosti i turistički blogeri na platformama poput TripAdvisora i Reddita sve češće ističu kako bi radije vidjeli originalne hrvatske nazive jela nego loše i smiješne prijevode koji ih zbunjuju.
U današnje digitalno doba, kada svaki turist posjeduje pametni telefon s aplikacijama koje trenutačno prevode tekst putem kamere, prevođenje jelovnika na deset jezika postaje potpuno suvišno.
Suvremeni putnik želi autentičnost i spreman je sam istražiti što znači pojedino tradicionalno jelo.
Kada bismo zadržali hrvatske nazive, zaštitili bismo našu kulturnu baštinu od ismijavanja i pokazali svijetu da cijenimo ono što nam je Bog podario.
Očuvanje domaće riječi i dostojanstva
Povratak vlastitim korijenima i očuvanje hrvatskog jezika u javnom prostoru nisu samo pitanje turističke strategije, već i domoljubne dužnosti.
Naš jezik je pretrpio mnoga povijesna iskušenja da bi danas bio potisnut zbog nemara i lijenosti pojedinaca.
Poštujući sebe i svoju tradiciju, poslat ćemo najljepšu poruku svakom gostu koji kroči na našu grudu.
Vrijeme je da osvijestimo važnost profesionalnog i odgovornog pristupa u turizmu, oslobođenog lakomosti i površnosti.
Držeći se ponosno svoga jezika, a prepuštajući tehnologiji da premosti komunikacijske razlike, pokazat ćemo zrelost i istinsku kulturnu osviještenost.
Samo tako, kroz spoj tradicije, vjere i poštovanja prema bližnjemu, možemo graditi turizam koji je na ponos cijelom hrvatskom narodu.
Odgovori