Tamna strana željeznog trona: Što se događa s bogovima teretane kada se ugase reflektori
Svijet u kojem živimo opsjednut je izgledom. Na društvenim mrežama, u medijima i u svakodnevnom govoru slavi se kult savršeno oblikovanog, mišićavog tijela kao vrhunski dokaz uspjeha, discipline i zdravlja.
Mladići, često još u tinejdžerskim danima, ulaze u hramove od željeza vođeni željom da postanu moderni gladijatori.
Mladost, u svojoj silovitoj snazi i prividnoj besmrtnosti, doista trpi sve – rigorozne dijete, ekstremne napore i, ono najopasnije, koktele ilegalnih supstanci.
No, dok se pobjednički pehari i isklesani trbušnjaci ponosno promoviraju, o onome što dolazi nakon četrdesete godine života vlada zavjera šutnje. Ti ljudi jednostavno nestaju iz javnosti, a iza kulisa ostaju slomljeni životi i teški invalidi za koje javnost nikada neće čuti.
Kao društvo koje drži do tradicionalnih vrijednosti, obitelji i odgovornosti prema vlastitom tijelu koje nam je darovano, dužni smo pogledati istini u oči i provesti duboko istraživanje ove pošasti. Što se zapravo događa s ikonama koje su generacije mladih gurale u propast i kolika je stvarna cijena uništenog zdravlja u ime isprazne estetske taštine?
Medijski prostor blješti od sjaja, ali bolnički hodnici i tihe obiteljske drame veterana bodybuildinga otkrivaju stravičnu cijenu iluzije o ljudskoj svemoći.
Anatomija uništenja pod teretom slave
Kada mladić uđe u zrele godine, tijelo počinje ispostavljati račune za svaki gram umjetno izgrađene mase.
Ljudski kostur, zglobovi i unutarnji organi imaju svoje prirodne limite koje je stvorio Bog. Profesionalni bodybuilding te limite sustavno ruši. Da bi se održala masa od preko 120 ili 130 kilograma čistog mišića na čovjeku prosječne visine, potrebno je ući u pakt s najtežom kemijom – anaboličkim steroidima, hormonom rasta (GH), inzulinom i opasnim diureticima. Rezultat u mladosti je izgled superheroja, ali u četrdesetima to postaje recept za sporu i bolnu propast.
Pogledajmo činjenice i sudbine onih koji su bili na samom vrhu.
Ronnie Coleman, osmerostruki osvajač titule Mr. Olympia i čovjek koji je utjelovio pojam apsolutne snage, danas je hodajući spomenik ovoj autodestrukciji.
Coleman je tijekom karijere podizao nezamislive težine, poput čučnja s preko 360 kilograma. Danas, u svojim šezdesetima, ovaj nekadašnji titan jedva se kreće, većinom je vezan za invalidska kolica ili štake nakon što je prošao više od četrnaest teških operacija na kralježnici. Ugrađena su mu oba umjetna kuka, a živci u nogama su mu toliko oštećeni da jedva osjeća stopala. Mišići su nestali, a ostao je samo kronični, neizdrživi bol koji gasi svako sjećanje na dane slave.
Još potresniji primjer je Flex Wheeler, čovjek kojega su zbog nevjerojatne genetike i simetrije nazivali “Sultanom simetrije”.
Wheeler je godinama uzimao goleme količine agresivnih preparata, što je u kombinaciji s nasljednom bolešću dovelo do potpunog otkazivanja bubrega.
Godine 2003. morao je na transplantaciju, no tu kalvarija nije završila. Zbog teških problema s cirkulacijom i začepljenja krvnih žila – što je izravna, medicinski dokazana nuspojava dugotrajnog uzimanja steroida – Wheeleru je 2019. godine hitno amputirana desna noga ispod koljena. Danas živi kao teški invalid, daleko od očiju javnosti koja ga je nekada slavila.
Kada srce postane preveliko za život
Jedna od najvećih zabluda moderne fitness industrije jest da su ovi ljudi zdravi jer imaju nizak postotak masnog tkiva.
U stvarnosti, njihova su srca tempirane bombe. Pod utjecajem hormona rasta i stalnog napora, ne rastu samo vanjski mišići, već i unutarnji organi, a ponajviše srce.
Taj medicinski fenomen naziva se kardiomegatija – patološko povećanje srčanog mišića. Srčane stijenke postaju toliko debele i krute da organ gubi sposobnost normalnog pumpanja krvi, što dovodi do aritmija, zatajenja i naprasne smrti.
Najpoznatiji svjetski primjer je Arnold Schwarzenegger, ikona koja je milijune mladića privukla u teretane.
Arnold je preživio čak tri teške operacije na otvorenom srcu, uključujući zamjene zalistaka i ugradnju pacemakera.
Premda se često branio pričom o urođenoj srčanoj mani, medicinska struka jasno ukazuje da su rani dani “Zlatne ere” bodybuildinga, u kojoj su se primitivni steroidi uzimali poput bombona, ostavili trajne ožiljke na njegovom kardiovaskularnom sustavu.
Na našim prostorima, sličnu dramu proživljava Žarko Stojić, legenda domaćeg bodybuildinga, koji je preživio teške srčane operacije i danas javno svjedoči o tome kako su mu zglobovi i srce uništeni.
Yates Dorian, šesterostruki Mr. Olympia iz devedesetih, prekinuo je karijeru jer su mu mišići doslovno pucali pod naporom – pokidao je biceps i triceps jer tetive jednostavno nisu mogle izdržati silu neprirodno velikih mišića.
Danas otvoreno priznaje da mu je endokrini sustav potpuno uništen te da do kraja života mora primati zamjensku hormonalnu terapiju jer njegovo tijelo više ne zna prirodno proizvesti testosteron.
Tiha epidemija izvan svjetala pozornice
Međutim, ono što najviše brine u ovom istraživanju nisu samo poznata imena. Za svaku zvijezdu poput Colemana ili Wheelera postoje tisuće anonimnih mladića u našim lokalnim teretanama koji su krenuli istim putem, a za čije tragedije nitko nikada neće saznati. To su naši sinovi, susjedi i prijatelji koji u potrazi za brzim rezultatima kupuju sumnjive supstance na crnom tržištu, nesvjesni da potpisuju ugovor s invaliditetom.
Kada ti anonimni dečki uđu u četrdesete godine, kada im otkažu bubrezi od prevelikog unosa proteina i zlouporabe diuretika, ili kada dožive infarkt u tišini svoga doma, njih nema na naslovnicama magazina.
Oni ne prodaju fitness programe na Instagramu, oni ne reklamiraju proteine. Oni jednostavno nestaju.
Postaju teret svojim obiteljima, zdravstvenom sustavu i društvu, zatvoreni u svoja četiri zida, kajući se zbog mladenačke ludosti i žrtvovanja zdravlja na oltaru modernog poganstva i samoljublja.
Medicinske statistike su neumoljive: smrtnost među profesionalnim bodybuilderima znatno je viša nego u općoj populaciji istih godina.
Popis onih koji nisu ni dočekali zrelost je zastrašujući.
Rich Piana umro je u 46. godini s potpuno uvećanim srcem i jetrom teškom preko dva kilograma. Dallas McCarver srušio se i umro u 26. godini života, a obdukcija je otkrila srce koje je bilo tri puta veće od normalnog. Cedric McMillan napustio je ovaj svijet u 44. godini nakon dugogodišnjih srčanih problema. Ti su ljudi umrli u dobi kada su trebali biti oslonac svojim obiteljima i društvu.
Povratak istinskim vrijednostima i brizi za hram Duha Svetoga
Kult tijela koji se danas agresivno promovira zapravo je duboko protivan onome čemu bismo trebali težiti. Naše tijelo je, kako nas uči naša vjera, hram Duha Svetoga, dar koji nam je povjeren na čuvanje, a ne projekt koji trebamo uništiti radi pljeska okoline i prolazne taštine.
Pretjerano vježbanje uzrokovano kompleksima manje vrijednosti i željom za dominacijom vodi u teški oblik egoizma koji na koncu uništava i obitelj.
Koliko je supruga koje danas njeguju muževe invalide koji su nekada bili “kraljevi plaža”? Koliko je djece ostalo bez očeva jer je želja za još jednim centimetrom na bicepsu bila jača od razuma?
Došlo je vrijeme da kao društvo skinemo masku s fitness industrije.
Potrebno je glasno govoriti o posljedicama, a ne samo o transformacijama.
Vježbanje i briga o zdravlju moraju biti u službi funkcionalnosti, dugovječnosti i sposobnosti da služimo svojoj obitelji i domovini, a ne u službi bolesnog perfekcionizma.
Kada sljedeći put vidite nasmijanog, mišićavog mladića na reklami, sjetite se tišine koja nastaje nakon četrdesete.
Sjetite se Ronnieja Colemana u kolicima i Flexa Wheelera bez noge. Istinsko zdravlje ne stanuje u bočicama s crnog tržišta niti u ekstremnim masama, već u umjerenosti, mudrosti i zahvalnosti za život koji nam je darovan.
Odgovori