Zaboravite holivudski sjaj: Russell Crowe u novom trileru
Proći pored kino dvorane usred sparnog ljetnog dana, kada se zagrebački asfalt topi, a izlozi nude hladni zrak, uvijek predstavlja određeno iskušenje. Ljetni repertoar u našim kinima odavno je postao poligon za popunjavanje rupa u distribucijskom kalendaru. U to gluho doba godine, dok se ozbiljne filmske premijere čuvaju za jesenske festivale ili zimsku sezonsku gužvu, u dvorane stignu naslovi koji su u Americi prošli kroz tek nekoliko odabranih nezavisnih kina prije nego što zauvijek otplove na streaming servise.
Jedan od takvih je i triler The Get Out (2026.) redatelja Derricka Bortea, filmaša kojeg se dobro sjećamo po prilično napetom i uspješnom hitu Unhinged iz 2020. godine, gdje je također glavnu riječ vodio tko drugi nego Russell Crowe. Kada odgledate neki trailer filma i potražite intervju ili behind scene, a onda ne nađete gotovo ništa, tada znate da nije bilo crvenog tepiha, premijere , niti PR- pumpanja. To su filmovi koji su prodani unaprijed ili naručeni , pa nema potrebe za maltretažom. Lova je spremljena u džep prije distribucije i ne ovisi o kino blagajnama. To je upravo ovaj film.
Iskreno rečeno, kad god zadnjih godina ugledam Russella Crowea na filmu, kroz glavu mi prođe ista nemirna misao – hoće li ga strefiti herc ili moždani udar usred kadra. Nije uopće problem u tome što se čovjek ugojio i što više nema građu iz doba dok je nosio oklop u Gladijatoru. Ljudi stare, tijela se mijenjaju i to je sasvim prirodno. Problem je u tome kako te kile stoje na njemu i kako djeluje dok glumi. Stalno je u nekom poluzajapurenom stanju, hropće dok diše, disanje mu je plitko, konstantno je oznojen i po setu se kreće s onim prepoznatljivim pingvinskim geganjem.
Promatrajući ga tako, čovjek si ne može pomoći a da ne pomisli kako bi mu svaki dobronamjerni redatelj prije nego što ga angažira trebao prići, dati mu šalicu čaja i prijateljski reći da prvo ode do ljekarne po tablete za visoki tlak, kolesterol i giht na nozi. Ponekad mi je zaista neshvatljivo da netko tko je svjetska holivudska zvijezda i zarađuje od svog izgleda i prisutnosti na ekranu može pokazati toliki nemar prema vlastitom zdravlju.
Pa ipak, unatoč svim tim fizičkim poteškoćama, iz tog čovjeka i dalje izbija nepatvorena karizma. Jedino što je na njemu ostalo netaknuto iz onih zlatnih vremena jesu te prepoznatljive, mudre oči i neodoljiva lakoća glume. Crowe me na momente nepogrešivo podsjeća na poznatog zagrebačkog frizera Zdravka Kovača koji drži BBK – ma doslovno izgledaju kao da su braća rođena negdje u Međimurju! Šteta je jedino što ta njegova urođena glumačka inteligencija i mudrost u očima često padnu u drugi plan čim u kadru počne mlatarati onim debljim čevap prstima i crvenim licem s kojeg izbija opasnost od hipertenzije.
Od A-liste do težačkog rada: Radnja filma i albanski naglasak koji para uši
Nakon burnog razdoblja između 2005. i 2016. godine, kada su se novinski stupci punili zbog izgreda, napada na policajca, sukoba s paparazzima i općeg gnjeva koji je tjerao producente od njega, Crowe se uspio stabilizirati. Naravno, sudbina ga je sustigla na sličan način kao i Nicholasa Cagea ili Mela Gibsona – A-lista je otišla u povijest, honorari su pali, ali je radna etika skočila. Čovjek od 2021. godine snima po pet filmova godišnje, uredno plaća račune i ne staje. Teško mi uopće odgledati te sve njegove osrednje filmove
Radnja ovog filma smještena je u sivi polusvijet gdje Crowe glumi tajnovitog lika albanskog podrijetla koji pokušava oprati pozamašne količine sumnjivog novca preko lokalnog ugostiteljskog objekta. Glavna zapreka za potpunu uživanciju u njegovoj roli leži u tom nepotrebnom, isforsiranom naglasku. Nikada neću razumjeti tu holivudsku potrebu da svaki lik koji nije rođeni Amerikanac mora pričati onim karikaturalnim, pokvarenim engleskim jezikom s naglaskom sa istoka Europe kako bi ispao autentičan. To djeluje tako plitko i prastaro. Pa daj jednostavno kaži u prvoj rečenici da si iz Albanije i onda nastavi pričati normalan engleski. Nikoga nije briga za te umjetne jezične akrobacije.
Osim Crowea, glumačku ekipu čini prilično solidna i zvučna garnitura. Tu su Aaron Paul i Luke Evans, Teresa Palmer, no lik koji definitivno unosi najviše života u film jest Nina Dobrev. Prosto mi nije jasno zašto ta žena u većini projekata dobiva neke sporedne likuše kada iz nje doslovno pršti čista energija, vrckavost i dobro raspoloženje. Onako mršava, s tankim nogicama i stalnim osmijehom, neodoljivo podsjeća na Maju Šuput. Gdje god da se pojavi, unese osvježenje, i zna se sprdati na vlastiti račun. Krajnji je čas da netko za nju napiše i režira pravu glavnu ulogu jer je ova njezina epizoda još jedan dokaz neiskorištenog potencijala.
Dva filma u jednom i konačni dojam za ljetnu večer
Sam film konstruiran je prilično neobično. Priča započinje lagano, s dosta elemenata crne komedije i ležernog ritma, no u drugoj polovici radnja naglo zamrači i pretvori se u tjeskoban triler. Rezultat je osjećaj kao da ste kupili jednu ulaznicu, a odgledali dva potpuno različita filma. Ipak, unatoč toj narativnoj podijeljenosti, film je gledljiv i ima svoju jasnu glavu i rep.
Iako je Derrick Borte s filmom Unhinged ostvario daleko bolji i napetiji uradak, The Get Out nije promašaj. Ovo sigurno nije naslov zbog kojeg bi vrijedilo namjerno kupovati kino ulaznicu po ljetnoj žegi, ali kao izbor za kućno gledanje u kasnijim večernjim satima funkcionira sasvim dobro. Ugodan je, drži pažnju i ima dovoljno intrige da vam ne bude žao utrošenog vremena. Russell Crowe je odradio još jednu ulogu na svoj težački način – s puno znoja, malo daha, ali s onom neprocenjivom iskrom u očima koja podsjeća zašto smo ga uopće zavoljeli na filmskom platnu.
Odgovori