Trg svetog Marka svakoga je jutra pozornica tihe otuđenosti od stvarnog života. Crne službene limuzine klize gornjogradskim kockama, ostavljajući ministre i zastupnike pred samim ulazom u zgrade vlasti. Oni koji nemaju pravo na službenog vozača, dovoze se vlastitim automobilima. Pažljivo izbjegavaju svaku mogućnost da do radnog mjesta prošeću, iskoriste javni prijevoz ili sjednu na bicikl.
Ovu svakodnevicu ne promatram kao pasivni promatrač, već iz vrlo osobne i zahtjevne perspektive. Kao hrvatski branitelj i invalid Domovinskog rata, na vlastitoj sam koži osjetio što znači kada ti je tijelo oštećeno i kada se boriš za osnovnu funkcionalnost. Moje tijelo nosi trajne posljedice rata, no usprkos invaliditetu, donio sam odluku da ne budem žrtva vlastitog stanja. Isključivo zahvaljujući svakodnevnoj disciplini, redovitom vježbanju i potpunoj promjeni prehrane, uspio sam drastično smanjiti zdravstvene tegobe i vratiti kvalitetu života. U tom procesu nisam tražio niti dobio nikakvu posebnu liječničku pomoć u segmentu stila života. Sve je to bila stvar osobne odluke, znoja i edukacije o tome što unosim u organizam.
Upravo iz te pozicije, gdje sam kroz vlastitu muku spoznao stvarnu moć prevencije, već godinama s nevjericom promatram nesrazmjer između onoga kako žive naši političari i onoga kako bi trebala izgledati ozbiljna nacionalna zdravstvena politika. Nisam među našim dužnosnicima vidio ikoga tko aktivno zagovara i živi zdraviji stil života. Umjesto toga, pred nama je skupina ljudi koja s godinama u foteljama postaje sve tromija, dok narodu drži lekcije o tome kako bi se trebalo živjeti.
Saborska kantina kao simbol sustavne nebrige
Pravi apsurd ove priče ne nalazi se samo na gornjogradskom parkiralištu, već u podrumu zgrade Hrvatskog sabora. Dok se u sabornici vode žustre rasprave o proračunima i inflaciji, u restoranu Sabora kulinarsko je vrijeme stalo još u prošlom stoljeću. Unatoč činjenici da saborski zastupnici i visoki državni dužnosnici primaju plaće koje se redovito svrstavaju među najviše u državi, njihovi obroci ostaju nevjerojatno i neopravdano subvencionirani. Cijeli dnevni meni za dužnosnike košta svega nekoliko eura, što je iznos za koji prosječan građanin u pekari ne može kupiti ni pošten sendvič.
No, veći je problem od same cijene ono što se za taj novac poslužuje. Saborski jelovnici i dalje su zasnovani na teškim mesnim umacima, pohanom mesu, prženim krumpirima i rafiniranim ugljikohidratima. Nutricionistička svijest u toj kuhinji jednostavno ne postoji. Zabrinjavajuće je da do danas niti jedan jedini zastupnik ili zastupnica nije pokrenuo službenu inicijativu da se ta praksa promijeni. Nitko nije predložio da se u kantini počne kuhati zdravije, u skladu s modernim javnozdravstvenim smjernicama. Isto tako da se ti obroci plaćaju po punoj, tržišnoj cijeni. Umjesto da vlastitim primjerom u vlastitoj kući pokažu odgovornost, naši političari biraju liniju manjeg otpora i jeftin, nezdrav obrok na račun građana.
Zabrinjavajuće brojke i izostanak stvarne prevencije
Kada podvučemo paralelu između navika onih koji donose odluke i zdravstvenog stanja nacije, dolazimo do poraznih činjenica. Hrvatska se danas nalazi na visokom trećem mjestu u Europi po broju pretilih osoba, dok na globalnoj razini zauzimamo poražavajuće visoko mjesto. Čak 65 posto odraslih stanovnika Hrvatske i 35 posto naše djece ima prekomjernu tjelesnu težinu. Posebno su ugroženi muškarci, gdje ih je više od 73 posto u kategoriji prekomjerne težine. To nas stavlja na samo dno Europske unije. Liječenje posljedica debljine – od dijabetesa tipa 2, preko visokog tlaka do kardiovaskularnih bolesti – godišnje odnosi stotine milijuna eura iz već načetog zdravstvenog proračuna.
Dok se javni novac troši na saniranje posljedica, preventivom se u politici ne bavi nitko. Nemamo sustavnih programa koji bi poticali pješačenje, bicikliranje ili radikalnu reformu školske prehrane. Iz godine u godinu gledamo ista lica na malim ekranima koja vizualno svjedoče o sjedilačkom načinu života i potpunom zanemarivanju vlastitog zdravlja. Ako čovjek nije u stanju voditi brigu o vlastitom tijelu i energiji, postavlja se legitimno pitanje s kakvim razumijevanjem i energijom pristupa vođenju sustava koji bi trebao štititi zdravlje cijelog naroda.
Europski primjeri i nužnost konkretnih akcija
Da stvari ne moraju izgledati tako, pokazuju nam primjeri iz razvijenijih europskih zemalja. U Danskoj i Nizozemskoj odlazak na posao biciklom za ministre i premijere nije prigodni predizborni trik, već svakodnevni kulturološki standard. Njihovi državnici dijele prometnice sa svojim građanima i vlastitim tijelom demonstriraju važnost kretanja. Nadalje, parlamenti nordijskih zemalja odavno su reformirali svoje restorane. Tamo se poslužuju lagani obroci temeljeni na lokalnom povrću, ribi i cjelovitim žitaricama, a političari te obroke plaćaju po ekonomskim cijenama. Oni su shvatili da zdravlje nacije počinje primjerom na samom vrhu.
Ako hrvatska politika doista želi pokazati mrvicu svijesti, promjene moraju započeti odlukama koje ne koštaju ništa, a šalju snažnu poruku. Prvi nužan korak bio bi uvođenje manifestacije poput Tjedna kretanja bez vozila za sve državne dužnosnike. Bilo bi iznimno korisno vidjeti barem jedan tjedan u godini u kojem bi svi političari bili obvezni dolaziti na posao pješice, biciklom ili javnim prijevozom, čime bi se u praksi otvorila tema urbane mobilnosti i zdravlja.
Jednako je važno reformirati praksu službenih večera i domjenaka financiranih javnim novcem. Umjesto tradicionalnog prejedanja teškim mesnim pečenjima, protokol bi morao propisati uvođenje nutritivno izbalansiranih cateringa s laganom hranom i javno promovirati takav pristup. Uz to, s takvih bi službenih događanja trebalo potpuno izbaciti alkohol. Državni poslovi i donošenje odluka moraju se odvijati uz bistru glavu, a ne uz čaše besplatnog vina na trošak poreznih obveznika.
Moje iskustvo ratnog invalida naučilo me da nema opravdanja za nedjelovanje i da je tjelesna aktivnost u kombinaciji s pravilnom prehranom najjači lijek koji imamo. Kada naši dužnosnici počnu pješačiti do Sabora, kada u kantini plate punu cijenu za zdrav tanjur i kada izbace alkohol sa službenih primanja, tek tada ćemo moći reći da imamo političare koji razumiju što znači voditi brigu o narodu. Sve do tada, njihove priče o zdravstvenim reformama ostat će samo prazne riječi ispisane iz udobnosti službenih limuzina.
Svjetski primjeri prevencije: Od finske znanosti do azijskih zakona
Kao čovjek koji je zbog invaliditeta morao u detalje proučiti utjecaj prehrane i vježbanja na tijelo kako bih si spasio zdravlje, s velikim zanimanjem promatram kako razvijene zemlje pristupaju javnom zdravlju. Tamo prevencija nije utopija, već precizno vođena državna strategija s jasnim i mjerljivim rezultatima.
U Europi prednjače nordijske zemlje i Nizozemska, gdje je bivši premijer Mark Rutte godinama na posao i sastanke dolazio biciklom, dok u Danskoj trećina parlamentaraca svakodnevno pedalira do posla. Finska je još sedamdesetih godina projektom “Sjeverna Karelija” napravila zdravstveno čudo. Izbacili su nezdrave masti i soli te uveli reformu obroka u školama i državnim menzama. Zbog toga je smrtnost od srčanih bolesti smanjena za čak 80 posto.
Azijske zemlje otišle su i korak dalje u sustavnoj brizi za naciju. Japan već godinama provodi poznati zakonski okvir “Metabo Law”, u sklopu kojeg poslodavci i lokalne vlasti redovito prate opseg struka radno sposobnog stanovništva. Svima koji ulaze u rizične skupine pružaju nutricionističku podršku. Uz to, kroz nacionalni program “Shokuiku”, japanska djeca od malih nogu u školama uče o pravilnoj prehrani i sami pripremaju izbalansirane obroke. Rezultat je zadivljujuća stopa pretilosti od svega 4 posto.
Južna Koreja postiže slične vrhunske rezultate snažnom državnom promocijom tradicionalne prehrane bogate povrćem i fermentiranom hranom, te sustavnim poticanjem fizičke aktivnosti na radnim mjestima. Njihove javne ustanove i političari predvode trendove u kojima je zdrava, lokalna hrana stvar nacionalnog ponosa i osnovni preduvjet zdravlja. Ujedno, grupno vježbanje na radnom mjestu u pauzi je obavezno u firmama gdje je uredski posao.
Svi ovi primjeri jasno pokazuju da je zdravlje nacije izravan rezultat političke vizije i osobnog primjera. Dok Finska znanstvenim reformama spašava živote, a Japan i Koreja zakonima i edukacijom štite svoje građane. U Hrvatskoj se na žalost i dalje troše stotine milijuna eura na liječenje oboljelih, dok naši lideri ostaju zarobljeni u komforu službenih limuzina i nezdrave saborske spize.
Odgovori