Cijena europskog sna
Iza naslova o stotinama tisuća izdanih radnih dozvola u Hrvatskoj krije se složena ljudska i ekonomska mreža koja se proteže od malih sela na obroncima Himalaje i prašnjavih ulica regije Terai, pa sve do hrvatskih gradilišta, kuhinja i dostavnih službi.
Kada se zagrebe ispod površine općih brojki o stranim radnicima, otkriva se precizan obrazac migracija, točno određene geografske točke podrijetla te kompliciran financijski sustav u kojem pojedinci ulažu sve što imaju kako bi dobili priliku za rad na tlu Europske unije.
Geografska karta odlaska: Od ravnica Teraija do urbanih središta
Analiza migracijskih putanja i podataka nepalskog Odjela za zapošljavanje u inozemstvu ukazuje na to da radnici koji dolaze u Hrvatsku ne čine nasumični presjek stanovništva te azijske države. Glavnina radne snage regrutira se iz dva ključna geografska pojasa. Prvi je regija Terai, plodna i gušće naseljena ravnica na jugu Nepala koja graniči s Indijom. Iz distrikata kao što su Jhapa, Morang, Sunsari, Chitwan i Rupandehi dolazi najveći broj radnika zaposlenih u građevinskom sektoru i teškoj industriji.
Drugi važan izvor radne snage čine rubna područja oko većih urbanih i turističkih središta, poput šireg područja glavnog grada Katmandua te regije Pokhara u distriktu Kaski. Za razliku od ruralnih radnika iz južnih ravnica, migracijski val iz ovih urbanijih zona obuhvaća mlađu populaciju s višim stupnjem obrazovanja, boljim poznavanjem engleskog jezika te iskustvom u uslužnim djelatnostima. Upravo ti radnici čine okosnicu nepalskog osoblja u hrvatskom ugostiteljstvu, maloprodaji i dostavnim mrežama.
Nepal ima dugu tradiciju radne migracije u Bliski istok i jugoistočnu Aziju, što znači da prosječan kandidat već ima 2–5 godina međunarodnog iskustva i razumije pravila ugovornog rada. Za hrvatskog poslodavca to je manji rizik onboardinga i radnik koji od prvog dana zna što je smjenski rad, sigurnosna oprema i radni protokol. Nepalci su poznati po fizičkoj izdržljivosti (gorska kultura), poniznoj radnoj etici i lojalnosti — naša statistika pokazuje 89 % zadržavanja nakon godinu dana.
Klasni profil: Zašto u Hrvatsku ne dolaze najsiromašniji
Jedna od najčešćih zabluda u javnosti jest pretpostavka da u Hrvatsku stižu najugroženiji slojevi nepalskog društva. Financijska matematika migracije dokazuje suprotno.
Dok odlazak na rad u tradicionalna odredišta poput zemalja Perzijskog zaljeva ili Malezije stoji između pet sto i tisuću petsto eura, odlazak u zemlju članicu Europske unije poput Hrvatske zahtijeva višestruko veća ulaganja. Ukupni troškovi koji obuhvaćaju agencijske provizije, administrativne pristojbe, troškove polaganja stručnih ispita, zdravstvene preglede, troškove puta u New Delhi radi ishođenja vize te zrakoplovne karte dosežu iznose između tri i sedam tisuća eura po osobi.
S obzirom na to da prosječna mjesečna plaća u Nepalu iznosi izrazito skromne iznose, prikupljanje tolikog kapitala nemoguće je bez ozbiljne imovinske podloge.
Zbog toga nepalski radnici u Hrvatskoj u pravilu pripadaju nižoj srednjoj klasi.
Kako bi financirale odlazak jednog člana, obitelji najčešće stavljaju pod hipoteku obiteljska poljoprivredna zemljišta, daju u zalog obiteljske kuće ili ulaze u nepovoljne kredite kod lokalnih neformalnih posuditelja uz iznimno visoke mjesečne kamatne stope. To stvara ogroman financijski pritisak na radnika već od prvog dana njegovog boravka u Hrvatskoj, jer prve dvije godine rada često odlaze isključivo na otplatu dugova nastalih prije samog polaska na put.
Od dokumenta do terena: Rute i administrativni labirint
Put nepalskog radnika do hrvatskog gradilišta ili restorana odvija se kroz strogo strukturirani sustav posredovanja. Proces započinje kada hrvatski poslodavac, nakon provedenog testa tržišta rada pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, dobije odobrenje i radnu dozvolu od Ministarstva unutarnjih poslova. Informacija se zatim prosljeđuje licenciranim agencijama za zapošljavanje u Katmanduu koje provode selekciju i testiranje kandidata.
Posebno uska točka u ovom procesu jest nedostatak hrvatskog diplomatskog predstavništva u samom Nepalu.
Svi radnici moraju osobno otputovati u Indiju, u New Delhi, gdje se nalazi Veleposlanstvo Republike Hrvatske.
Tamo podnose zahtjeve za dugotrajne radne vize, ostavljaju biometrijske podatke i prolaze kroz završne provjere dokumentacije i potvrda o nekažnjavanju. Boravak u New Delhiju, koji često traje tjednima dok se čeka odobrenje vize, dodatno povećava troškove cijelog postupka. Tek s utisnutom vizom u putovnici i potpisanim ugovorom radnici organizirano zrakoplovnim linijama preko bliskoistočnih čvorišta poput Dohe ili Dubaija stižu u Zagreb, odakle se raspoređuju po radnim mjestima diljem Hrvatske.
Nepal je nama u Hrvatskoj načelno nepoznata zemlja i jako malo znamo o njoj, što je veliki minus jer uveliko ovisimo o radnoj snazi koja od tamo dolazi. I sa naše strane, posebno politički i institucionalno, trebamo osvjestiti naše društvo tko su ti ljudi. Jer, oni će ovdje ostati, a doći će ih još više. Želimo li suživot, nije samo na njima da se integriraju, nego je i na nama da se educiramo.
Odgovori