Ono što se događa na samom početku Biblije nije tek drevni mit rezerviran za oltare. To je najtočnija i najbrutalnija psihološka analiza ljudskog roda ikada zapisana. Kada čitamo završetak četvrtog poglavlja Knjige Postanka, ne čitamo o nekim davnim strancima. Čitamo o sebi. Tekst ogoljuje same temelje na kojima počiva naša današnja civilizacija, a nudi odgovore koje mogu jednako dobro razumjeti i vjernik i ateist. Priča počinje odmah nakon prvog ubojstva u povijesti. Kajin je ubio brata. Krv je pala na zemlju, a Kajin mora otići.
U ovom članku analiziramo Knjigu Postanka u 4. poglavlju, nakon što je Kajin protjeran. Vezani članak: Knjiga Postanka 4. poglavlje: Kajin i Abel.
Od Kajinova grada do Lamekove osvete: Zastrašujuća anatomija ljudskog društva
Tekst kaže jasno: „Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.“ Ovaj redak nosi težinu cijele jedne filozofije jer riječ Nod na hebrejskom doslovno znači lutanje, nemir ili progonstvo. Kajin se miče od izvora smisla, i odlazi ispred lica Božjeg. Za vjernika, to je početak duhovne smrti, a za nevjernika, to je savršen opis egzistencijalne tjeskobe. Čovjek koji je prekršio temeljni moralni zakon gubi tlo pod nogama, i njegov um postaje zemlja Nod. On više nigdje ne pripada.
Bijeg u nemir i gradnja prvog grada
Ipak, Kajin ne prihvaća svoju kaznu mirno gdje tekst donosi fascinantan obrat. Bog mu je rekao da će biti lutalica, ali Kajin odlučuje uzeti stvar u svoje ruke. On pronalazi ženu, dobiva sina Henoka i odmah podiže grad koji naziva po svom sinu. Zastanimo ovdje na trenutak. Prvi grad u povijesti čovječanstva ne gradi pravednik, nego bratoubojica. Zašto Kajin gradi grad? Odgovor je jednostavan i duboko ljudski jer gradi grad iz straha.
Grad predstavlja zid, utvrdu i sigurnost jer Kajin zna da je u svijetu divljine ranjiv. Zna da bi netko mogao učiniti njemu ono što je on učinio Abelu i zato stvara zidine. Ovdje Biblija daje briljantnu kritiku svake ljudske civilizacije. Sustavi, države i gradovi često ne nastaju iz ljubavi prema zajedništvu, nego iz paranoje i potrebe za samozaštitom. Čovjek pokušava tehnologijom i arhitekturom nadoknaditi mir koji je izgubio u duši i tako betonski blokovi postaju zamjena za Boga. Kajin stvara urbani svijet, ali taj svijet u samom svom temelju nosi klicu straha.
Rađanje kulture, umjetnosti i opasne industrije
Priča se nastavlja kroz generacije Kajinovih potomaka, a tekst nam nudi zapanjujući uvid u razvoj kulture. Biblija nije protiv napretka, nego ona vrlo precizno bilježi tko su bili pioniri ljudske genijalnosti. Čitamo kako Ada rađa Jabala, praoca stočara i nomada i tako ekonomija počinje rasti. Njegov brat Jubal postaje praotac svih koji sviraju liru i sviralu što znači da se rađa se umjetnost, glazba i zabava. Na kraju, tu je i Tubal-Kajin, praotac onih koji kuju bakar i željezo iz kojeg se rađa teška industrija, metalurgija i, neminovno, izrada oružja.
Ovo je ključan trenutak za razumijevanje ljudskog roda jer svi ovi veliki darovi civilizacije dolaze iz Kajinove loze. Ljudski um je briljantan i sposoban je krotiti prirodu, stvarati predivne melodije i kovati alate. Ali tu leži i glavna zamka jer tehnološki i kulturni napredak ne znače nužno i moralni napredak. Ista obitelj koja izmišlja instrumente za stvaranje ljepote, kuje i mačeve za proljevanje krvi. Znanje bez karaktera je smrtonosno, i to je lekcija koju moderno društvo, opijeno tehnologijom, uporno odbija naučiti.
Lamekova pjesma i spirala oholosti
Pravo lice tog tehnološki naprednog, ali duhovno praznog društva, pokazuje se u liku Lameka. On je Kajinov pra-praunuk i predstavlja potpuni moralni kolaps. Lamek prvo razbija izvorni poredak braka tako da uzima dvije žene, Adu i Silu. Čovjek postaje potrošač tuđih života, uzima ono što želi vođen isključivo vlastitim apetitom, a onda, pred tim istim ženama, izgovara prvu poeziju u Bibliji. Nažalost, to nije ljubavna pjesma. To je hvalospjev nasilju.
„Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!“ Ove su riječi zastrašujuće jer je Kajin ubio u tajnosti i pokušao sakriti svoj zločin, a bilo ga je sram. Lamek ubija javno i time se ponosi. On ubija mladića samo zato što ga je ovaj udario ili ranio, a reakcija je potpuno nesrazmjerna. Lamek uvodi zakon tiranije, terora i beskonačne osvete. Zlo je ovdje postalo institucija, postala je popularna kultura. Kada društvo počne slaviti svoje zločince i kada nasilje postane mjerilo uspjeha, taj svijet klizi u sigurnu propast. Lamek je preteča svakog diktatora i svakog bahatog moćnika u ljudskoj povijesti.
Šet kao temelj i jedini izlaz iz mraka
Kada se čini da je svijet nepovratno otrovan Lamekovim ludilom, pisac Knjige Postanka radi dramatičan rez. Kamera se seli natrag na Adama i Evu. U tom mraku rađa se novi život jer Eva donosi na svijet sina i daje mu ime Šet. Izgovara snažne riječi: „Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.“ Ime Šet znači temelj ili postavljanje. Ako je Kajinov svijet izgrađen na strahu i lutanju, Šetov svijet se gradi na novom povjerenju.
Šetu se rađa sin Enoš. I tada slijedi rečenica koja mijenja sve: „Tada se počelo zazivati ime Jahvino.“ Nakon silnog tehnološkog buma, nakon gradnje utvrda, izmišljanja oružja i skladanja pjesama o osveti, jedna manja skupina ljudi shvaća da to nije dovoljno. Shvaćaju da ljudska ruka ne može spasiti ljudsku dušu. Zazivanje Božjeg imena nije znak slabosti, nego znak ultimativne zrelosti.
To je pouka koja stoji pred svima nama, bez obzira na to idemo li nedjeljom u crkvu ili ne. Možemo cijeli život provesti gradeći svoje male privatne gradove, a možemo gomilati tehnologiju, novac i oružje da se zaštitimo od svijeta koji nas plaši. Možemo usvojiti Lamekovu aroganciju i gaziti sve pred sobom misleći da smo nepobjedivi, ali na kraju dana, taj nas put ostavlja u zemlji Nod. Ostavlja nas u vječnom lutanju. a pravi mir i istinski temelj društva počinju tek onda kada čovjek spusti svoj iskovani mač, prizna svoju krhkost i pogleda prema gore.
Odgovori